Proglašenje najboljih radova pristiglih na naš literarni natječaj događaj je uvijek prepun emocija, što se ponovilo i sinoć u prepunoj polivalentnoj dvorani Gradske knjižnice Labin.
16. Literarni natječaj na temu Crvenoga križa raspisan je uz 3 zadane teme: “Riječi koje bole”, “Mijenjam 100 lajkova za jedan topli zagrljaj” te “Gladnih neće biti kad…”, a iz osnovnih škola Labinštine na njega je pristiglo sveukupno 28 radova: 19 u kategoriji nižih te 9 u kategoriji viših razreda.
Težak zadatak odabira radova za pohvalu i za nagrade obavila je komisija u sastavu Božica Višković, Sonja Brezac i Suzana Mušković, koje su se složile da su teme uistinu dotakle vrlo aktualne i teške probleme koje i djeca u najranijoj dobi osjećaju na svojoj koži. Njihov odabir bio je sljedeći:
KATEGORIJA NIŽIH RAZREDA
Pohvaljeni radovi odabrani za čitanje:
- “Bolne riječi” – autorica: Anastazija Hekić, 4. r. OŠ V.Nazora Potpićan – PŠ Sv.Katarina (mentorica: Tatjana Baćac)
- “Gladnih neće biti kad…” – autorica: Nina Baf, 4. razred OŠ V.Nazora Potpićan – PŠ Pićan (mentorica: Đurđica Matuhina)
- “Riječi koje bole” – autorica: Noemi Vretenar, 4. razred OŠ V.Nazora Potpićan – PŠ Pićan (mentorica: Đurđica Matuhina)
Nagrađeni radovi:
- nagrada – “Riječi koje bole”, autor: Noel Bolfan, 2.r. OŠ “I.L.Ribar” Labin (mentorica: Tamara Poldrugovac-Franković)
- nagrada (dva rada): “Riječi koje bole”, autorica: Vita Trifoni, 2.r. OŠ “I.L.Ribar” Labin (mentorica: Tamara Poldrugovac-Franković) i “Gladnih neće biti kad…”, autorica: Ines Aničić, 3. r. OŠ V.Nazora Potpićan – PŠ Pićan (mentorica: Đurđica Matuhina)
- nagrada: “Riječi koje bole”, autor: Luka Jeromela, 1.r. OŠ V.Nazora Potpićan – PŠ Sv.Katarina (mentorica: Samanta Starčić Paliska)
KATEGORIJA VIŠIH RAZREDA
Pohvaljeni radovi odabrani za čitanje:
- “Gladnih neće biti kad..” – autor: Vigo Belušić, 8.r. OŠ M.Vlačića Labin (mentor: Dean Nestorović)
- “Mijenjam sto lajkova za jedan topli zagrljaj” – autorica: Eva Diminić, 8.r. OŠ M.Vlačića Labin (mentor: Dean Nestorović)
- “Riječi koje bole” – autorica: Ella Galo, 6.r. OŠ “V.Širola-Pajo” Nedešćina (mentorica: Suzana Cvijić-Jeremić)
- “Riječi koje bole” – autorica: Alina Čatović, 6.r. OŠ “I.L.Ribar” Labin (mentorica: Jasmina Beloč)
Nagrađeni radovi:
- nagrada: “Riječi koje bole”, autorica: Nella Škropeta, 8.r. OŠ M.Vlačića Labin (mentorica: Silva Tenčić)
- nagrada (dva rada): “Mijenjam 100 lajkova zajedan topli zagrljaj”, autor: Noa Martinazzoli, 6.r. OŠ “I.L.Ribar” Labin (mentorica: Jasmina Beloč) i “Riječi koje bole”, autorica: Mia Vretenar, 5. r. OŠ “V.Širola-Pajo” Nedešćina – PŠ Sv.Martin (mentorica: Marina Hrvatin)
- nagrada: “Mijenjam 100 lajkova za 1 topli zagrljaj”, autor: Luka Širol, 5.r. OŠ “V.Širola-Pajo” Nedešćina (mentorica: Suzana Cvijić-Jeremić)
Na natječaju su sudjelovali učenici iz 6 osnovnih škola: OŠ “Ivo Lola Ribar” Labin, OŠ Vladimira Nazora Potpićan (Područne škole Pićan i Sv.Katarina), OŠ „Vitomir Širola-Pajo“ Nedešćina (matična i područna škola Sv.Martin) te OŠ Matije Vlačića Labin.
Mentorice učenika u kategoriji nižih razreda: Martina Augustinović, Tatjana Baćac, Đurđica Matuhina, Tamara Poldrugovac Franković i Samanta Starčić Paliska,.
Mentori učenika u kategoriji viših razreda: Jasmina Beloč, Suzana Cvijić-Jeremić, Marina Hrvatin, Dean Nestorović i Silva Tenčić.
Čitav program svojom glazbom oplemenili su učenici Umjetničke škole M.B.Rašana Labin: oktet gitara (Sara Vojić, Nadia Mišon, Ivor Škopac, Mia Šumberac, Paola Dobrić, Lucija Bjelan, Paola Gergorić i Roko Barbić) koje je pripremila mentorica Anisa Parganlija, te mladi harmonikaši Ervin Husić (mentorica: Karmen Brajuha) i Dastin Oražem (mentorica: Đenana Levak).
Program su vodili članovi Kluba mladih GDCK Labin Lucija Gobo, Frančeska Licul i Matija Sinožić.
Čestitamo svim učenicima i njihovim mentorima te zahvaljujemo svima koji su uljepšali večer!
U nastavku donosimo prvonagrađene radove:
NOEL BOLFAN:
RIJEČI KOJE BOLE
Bilo bi super da riječi koje bole
uopće ne postoje.
Da ih usta ne mogu uopće izreći,
da umjesto glupane, blesane ili budalo,
prijatelj prijatelju priča o igri, zabavi i sreći.
Jer te ružne riječi dugo se u glavi vrte,
svako malo u misli ti dolutaju
i mira ti ne daju.
I zato što znam da ružne riječi bole
želim da svi ljudi samo lijepe riječi vole.
NELLA ŠKROPETA:
RIJEČI KOJE BOLE
Riječi, koristimo ih svaki dan, svaki sat, minutu i sekundu. Riječi te znaju nasmijati, oraspoložiti, utješiti, zabrinuti, rastužiti ili razljutili, ali riječi mogu i boljeti. Znam kako je kada čuješ riječ koja boli. Znam kakav je to osjećaj i da želiš najradije samo biti sam u svojoj sobi, ne vidjeti i ne željeti nikog.
Svaki put kad sam čula “debela,” “glupačo”, “retardirana si”, “krmačo”, “nikome ne bi falila”, htjela sam ne postojati. I pitala sam se zašto se ovo događa, zašto ne prestane, zašto mi to govore kada sve što želim je da se uklopim u društvo. Nisam im nikada ništa napravila, naprotiv bila sam ljubazna i dobra prema njima. I najgore je, kada se u tom trenutku trudiš da ne zaplačeš, da ostaneš jak, ali čemu to ako će tebe te riječi proganjati cijelo vrijeme kad budeš bio nesiguran u sebe. Tolike dane sam provela plačući i toliko puta sam išla plakati u WC i vratila se kao da se ništa nije desilo. Toliko puta sam se smijala, a zapravo sam htjela plakati. I onoliko puta, koliko sam ja to radila, znam da je toliko, a možda i više, radila neka druga osoba. I kada se napokon odlučite obratiti nekoj osobi, ona vam ili nije podrška kakvu ste htjeli ili je rekla da samo previše dramite. Vi ne dramite, vi ste samo osoba koja tuguje iznutra i sve zbog tih groznih i odvratnih riječi. Da, teško je to cijelo vrijeme držati u sebi i pretvarati se kao da je sve u redu, a zapravo nije. Život je težak i te riječi koje bole su isto teške, ali kroz život ćemo ih uvijek puno puta čuti. Napravili mi nešto s čime ih zaslužujemo ili ne.
Mogu li vam pomoći da ih se riješite? Ne, jer se ja nisam riješila još ni svojih. Ali glavno je da treba nastaviti dalje. I ako opet čujete te riječi boljet će, znam da hoće, ali trebat ćemo nastaviti dalje. Duboko se nadam da jednog dana riječi koje bole neće više nikad izlaziti iz ničijih usta. Da nitko više neće morati čuti te odvratne riječi, da nitko više neće morati koristiti lažne osmijehe, da se pretvaraju da je sve u redu, a zapravo nije. Takav osjećaj tuge, ljutnje i samoće ne bih dala nikome. Bože, i svi vi ostali, molim vas izbacite svima te riječi iz usta jer, vjerujte mi, jedna takva riječ boli više od jednog udarca u lice.
