Jučer je u Gradskoj knjižnici Labin održano proglašenje najuspješnijih radova pristiglih na naš 17. Literarni natječaj povodom Tjedna Crvenog križa.
Ove je godine zaprimljen 71 rad: 35 u kategoriji nižih razreda te 36 u kategoriji viših.
Povjerenstvo u sastavu Božica Višković, Suzana Mušković i Sonja Brezac pohvalilo je i odabralo 11 radova za čitanje, a nagradilo čak 9.
Po kategorijama, to su:
NIŽI RAZREDI
- POHVALJENI I ZA ČITANJE ODABRANI RADOVI UČENIKA
- DAVID TOMAŠIĆ, učenik 2. razreda OŠ „Vitomir Širola-Pajo“ Nedešćina (mentorica: Ivana Antelić)
- KARLA BAF, učenica 2. razreda OŠ Vladimira Nazora Potpićan -područne škole Pićan (mentorica: Jasmina Vretenar Zulijani)
- LARA BILIĆ, učenica 2. razreda OŠ Vladimira Nazora Potpićan (mentorica: Gordana Fable)
- VERONIKA MARČAC, učenica 3. razreda OŠ „Ivan Goran Kovačić“ Čepić – PŠ Kršan (mentorica: Sanja Celić)
- NINA ŠKOPAC, učenica 3. razreda OŠ Matije Vlačića Labin – PŠ Rabac (mentorica: Marta Verbanac)
- IVAN MILETIĆ, učenik 4. razreda OŠ „Vitomir Širola – Pajo“ Nedešćina (mentorica: Jasna Pajcur)
- EMIL VERBANAC, učenik 4. razreda OŠ „Vitomir Širola – Pajo“ Nedešćina (mentorica: Jasna Pajcur)
- NAGRAĐENI RADOVI UČENIKA:
- 1. NAGRADA:
- „Ovakav svijet želim“, ISKRA OSMIĆ, učenica 4. razreda OŠ „Ivo Lola Ribar“ Labin (mentorica: Vesna Brenčić)
- 2. NAGRADA:
- „Ovakav svijet želim“, JULIJANA BATAGELJ, učenica 3. razreda OŠ „Ivo Lola Ribar“ Labin (mentorica: Tamara Poldrugovac-Franković)
- „Poruka darivatelju krvi“, STELLA MALINARIĆ, učenica 4. razreda OŠ „Ivo Lola Ribar“ Labin (mentorica: Vesna Brenčić)
- 3. NAGRADA:
- „Ovakav svijet želim“, FABIANA ANIČIĆ, učenica 1. razreda OŠ Vladimira Nazora Potpićan – PŠ Pićan (mentorica: Đurđica Matuhina)
- „Kad me nešto muči pomaže mi…“, LORIN JOVANOVIĆ, učenica 4. razreda OŠ „Vitomir Širola-Pajo“ Nedešćina (mentorica: Jasna Pajcur)
- 1. NAGRADA:
VIŠI RAZREDI:
- POHVALJENI I ZA ČITANJE ODABRANI RADOVI UČENIKA
- DALIA HORVATEK, učenica 5. razreda OŠ „Ivo Lola Ribar“ Labin (mentorica: Jasmina Beloč)
- NOA MARTINAZZOLI, učenik 7. razreda OŠ „Ivo Lola Ribar“ Labin (mentorica: Jasmina Beloč)
- SARA ŽULIĆ, učenica 7. razreda OŠ „Ivan Goran Kovačić“ Čepić (mentorica: Sanja Stranić)
- NINA BAF, učenica 5. razreda OŠ Vladimira Nazora Potpićan (mentorica: Tihana Franković Načinović)
- NAGRAĐENI RADOVI UČENIKA:
- 1. NAGRADA:
- „Ovakav svijet želim“, PAULINA RADIČANIN, učenica 8. a razreda OŠ Matije Vlačića Labin (mentorica: Klaudia Blašković)
- 2. NAGRADA:
- „Poruka darivatelju krvi“, LENA MARIE JOSIĆ, učenica 6. razreda OŠ Ivana Batelića Raša (mentorica: Hasnija Karlović“
- „Vakov svet želin“, ROBI BIČIĆ, učenik 5. razreda OŠ „Ivo Lola Ribar“ Labin (mentorica: Jasmina Beloč)
- 3. NAGRADA:
- „Ovakav svijet želim“, ROKO ŠTROLIGO, učenik 7. razreda OŠ „Ivan Goran Kovačić“ Čepić (mentorica: Sanja Stranić)
- 1. NAGRADA:
Čestitamo i zahvaljujemo svim učenicima koji su pisali svoje radove kao i njihovim mentorima:
- mentorice nižih razreda: Ivana Antelić, Tatjana Baćac, Vesna Brenčić, Sanja Celić, Gordana Fable, Đurđica Matuhina, Tamara Poldrugovac Franković, Jasna Pajcur, Samanta Starčić Paliska, Sanja Štucin, Marta Verbanac i Jasmina Vretenar Zulijani.
- mentori viših razreda su: Jasmina Beloč, Klaudia Blašković, Suzana Cvijić-Jeremić, Tihana Franković Načinović, Hasnija Karlović, Dean Nestorović i Sanja Stranić.
Također se posebno zahvaljujemo Umjetničkoj školi Matka Brajše Rašana: učenici 2. razreda harmonike u klasi profesorice Karmen Brajuha – Mateo Vale, Ivan Škropeta, Leon Rade, Dalan Rančić i Orlando Lukež – uljepšali su naše druženje svojom glazbom.
Hvala i našoj dragoj Cristianni Licul iz Kluba mladih koja se ovom prilikom odlično snašla u ulozi moderatorice.
U nastavku donosimo prvonagrađene radove.
ISKRA OSMIĆ:
Ovakav svijet želim
Volim svijet u kojem živim jer tu su za mene mama, tata, sestra, baka… i svi me paze, kako kažu, kao oči u glavi.
No ipak, mnogo me toga muči i brine: ratovi u svijetu, gladna i ranjena djeca, poludjela klima, gradovi prepuni prljavštine i dima, ribe koje se plastikom hrane, šume otpadom zatrpane, virusi, bakterije, epidemije…
Danas su nam najbolji prijatelji mobitel, računalo, internet…Nestala su prava prijateljstva, trčanje livadama, veranje po stablima ,igre loptom na ulici, dok nas mama kroz prozor ne pozove na upravo skuhan ručak.
Odrasli stalno nekamo žure, puno rade, treba im novac. Malo im vremena ostaje za nas. Sigurno su se već i zaboravili igrati?!
A mi djeca, želimo samo da nas čuju, posebno oni važni, odrasli ljudi i konačno nešto učine kako bi zaštitili okoliš, da nam se vrate snježne zime i nježna proljeća, modro nebo i bistro more, ljudima zdravlje… Bojimo se ratova, koje samo oni mogu zaustaviti.
Želim i prijateljicu s kojom mogu podijeliti sve tajne i otići u dvorište s loptom, bez mobitela u džepu.
Uskoro imam rođendan, ugasit ću svjećice na torti i zaželjeti da mi se bar nešto od ovoga ostvari.
PAULINA RADIĆANIN:
Ovakav svijet želim!
Još u najranijem djetinjstvu sam shvatila da svijet u kojem živimo nije onakav kakvim bih željela da da bude. Današnji svijet je prošaran svim nijansama sive boje.
Bila bih najsretnija kada bih mogla gledati svijet u duginim bojama. Ponekad me obuzme osjećaj da je čak i majka priroda, koju smatram najboljom slikaricom na svijetu, izgubila inspiraciju da se poigra veselim bojama iz svoje šarene palete. Pitam se zašto je tome tako? Dok listam novine i gledam vijesti na televiziji, moje nevino i čisto srce s maštom kakvu samo dijete može imati, užasava se od spoznaje što se sa svijetom i ljudima dešava. Zar je moguće da u 21. stoljeću ljudi osjećaju takvu međusobnu mržnju koja ih tjera na to da misle kako imaju pravo nekome uskratiti slobodu, dostojanstvo ili oduzeti nekome život?! Imam osjećaj da zemaljskim žilama teče zlo koje za sobom ostavlja samo nesreće, brige i probleme. Promatram ljude oko sebe i posvuda vidim ozbiljna lica i odlutale poglede. Mnogi nemaju dovoljno novaca da prehrane svoje najmilije. Imaju previše obaveza, a sat nemilosrdno otkucava minute, sekunde…ili su jednostavno sami sebi dovoljni i važni i s takvim razmišljanjem potpuno otuđeni od svoje okoline. Svi nekud žure u potrazi za nekim boljim mjestom. Ljudi prolaze jedni pored drugih, bez pozdrava, ne primjećujući svijet oko sebe. Prestraši me pomisao da sam i ja jedna od njih. Ne pronalazim vremena za stvari koje bi mi trebale biti puno bitnije u životu. U školi pokušavam dati najbolje od sebe. Savjesno ispunjavam sve obaveze koje se od mene očekuju. Trudim se dati svoj maksimum u sportu. Kada u kasnim poslijepodnevnim satima konačno stignem kući, tek onda započinju moje obaveze. Pisanje brojnih zadaća, izrada prezentacija, bubanje gomile gradiva…Dani mi prolaze prebrzo i ljuta sam na ovaj svijet i tempo života radi kojeg nemam vremena baviti se stvarima koje me uistinu vesele ili provoditi vrijeme s osobama do kojih mi je stalo. Svjesna sam da je život prekratak i na kraju nam ostaje samo vrijeme za sjećanje i uspomene. A upravo o nama samima ovisi hoće li ta sjećanja biti prazna ili ispunjena veselim uspomenama koje dijelimo s osobama koje najviše volimo. Jer, mi smo ti koji ispisuju stranice našega života. Jako dobro znam da su preda mnom brojne prepreke koje treba naučiti preskočiti i iskušenja pred kojima ne treba pokleknuti. Život je neprestana borba između dobra i zla u kojoj zlo uvijek ima prednost. Dobrota je iskrena i čista, ali rijetko se nalazi. Naravno da postoji i glas dobrote, ali gotovo uvijek odjekuje u daljini. Svim srcem navijam za svijet u kojem dobrota pobjeđuje. Silno želim vjerovati u njezinu snagu i konačno buđenje. Još uvijek vjerujem u ljude i njihovu sposobnost da postanu životni suputnici, a ne neprijatelji koji stoje jedni drugima na putu.
Zastanimo i razmislimo na trenutak. Upravo je taj trenutak onaj u kojemu odlučujemo želimo li živjet na ovom svijetu sretno i bezbrižno. Iako još uvijek nemam jasnu viziju čime se u životu želim baviti, sigurna sam da ću se svakodnevno truditi ispravljati vlastite greške i težiti novim visinama. U svakom kutku ovog svijeta želim pronaći trag šarenila i izbrisati sive boje. Svijet kakav želim je onaj koji želim stvarati sama jer svatko od nas sam sebi kroji sudbinu i sreću. Želim svijet skrojen od ljubavi, sreće, radosti, nade, zdravlja, zadovoljstva i iskrenih prijateljstava. Kada je čovjek ispunjen iznutra, njegova vanjština će također zračiti posebnim sjajem. Važno je svakoga dana biti bolji, ljubazniji i spremniji pružiti ruku potrebitima kako bismo svijet u kojemu živimo učinili ljepšim mjestom za život.
