Večeras je u našim prostorijama održano proglašenje pobjednika 5. Literarnog natječaja na temu Crvenog križa, koje provodimo za učenike svih osnovnih škola Labinštine, a kojim smo zaključili obilježavanje Tjedna Crvenog križa.
Na ovogodišnji natječaj pristigla su 23 rada u kategoriji nižih, te 6 radova u kategoriji viših razreda, a ocjenjivala ih je komisija u sastavu Sonja Brezac, Malvina Mileta i Morin Hukić.
U kategoriji nižih razreda, sudjelovalo je 5 škola: OŠ “I.L.Ribar” – PŠ Vinež i PŠ Vozilići, te OŠ V.Nazora Potpićan – matična škola te PŠ Pićan i PŠ Tupljak, u kojima se na natječaju angažiralo 8 mentora.
Pohvaljeni su autori i radovi:
- Vana Božić, 4.r. PŠ Vozilići, za rad “Crvena i bela”
- Roko Pastorčić, 3.r. PŠ Vinež, za rad “Mali dar – prava stvar”
- Sabina Alić, 4.r. PŠ Vinež, za rad “I mali dar – prava stvar”
- Melani Zajc, 4.r. OŠ V.Nazora Potpićan, za rad “I mali dar, prava stvar”
- Dorijan Fonović, 2.r. PŠ Pićan, za rad “I mali dar – prava stvar”
- Keti Smoković, 1.r. PŠ Šićan, za rad “I mali dar – velika stvar”
U istoj kategoriji, nagrađeni su autori i radovi:
1. nagrada – Vanja Kontušić, 4.r. OŠ V.Nazora – PŠ Tupljak, za rad “Poseban dar”
2. nagrada – Mateo Lukšić, 2.r. OŠ V.Nazora – PŠ Pićan, za rad “I mali dar – prava stvar”
3. nagrada – Barbara Vozila, 2.r. OŠ “I.L.Ribar” – PŠ Vozilići, za rad “I mali dar – prava stvar”
U kategoriji viših razreda, sudjelovale su 3 škole i jednak broj mentora: OŠ “I.L.Ribar” Labin, OŠ “I.G.Kovačić” Čepić i OŠ V.Nazora Potpićan.
Nagrađeni su sljedeći autori i radovi:
1. nagrada (dijele je 2 rada, pa 2. nagrada nije dodijeljena) – Nina Maria Laginja, 8.r. OŠ “I.G.Kovačić” Čepić, za rad “Boje Crvenoga križa – bijela i crvena”, te Marta Golja, 6.r. OŠ V.Nazora Poptićan, za rad “I mali dar – prava stvar”
3. nagrada – Jana Budimir, 5.b OŠ “I.L.Ribar” Labin, za rad “Mali dar – prava stvar”
Toplo zahvaljujemo svim školama sudionicama, te posebno mentorima koji su nesebično odvojili vrijeme i potaknuli djecu da budu kreativni i u humanom smjeru, a to su Ružica Vilić, Đurđica Martinčić, Tamara Poldrugovac-Franković, Tatjana Stepčić, Vesna Atanasković, Đurđica Matuhina, Alenka Brenković, Željka Fonović, Jasmina Beloč, Tihana Franković Načinović i Dijana Franković.
U nastavku donosimo nagrađene radove.
NIŽI RAZREDI
1. nagrada
Poseban dar
Što darovati tati?
Čokoladu?
Pojest će je.
Igračku?
Prevelik je.
Novac?
Potrošit će ga!
Da ga čuva,
Da ga grije,
Da mi dođe
Što češće i što prije,
Darovat ću mu
Topao zagrljaj
Pun ljubavi.
Vanja Kontušić
4.raz. – OŠ V.Nazora Potpićan – PŠ Tupljak
Mentorica: Željka Fonović
2. nagrada
I mali dar – prava stvar
Zašto ljudi moraju živjeti sami? Zašto su stari ljudi tužni, sami, bolesni, zašto plaču?
Zar ću i ja jednom biti sam?
O tome nisam mislio prije. Što će to meni, ja sam mali, imam mamu, tatu, brata, djeda, baku, prijatelje. Nakon posjeta starom djedu Toninu, o tome često razmišljam. Kad sam ušao u kuću, djed Tonin je sjedio pored ognjišta i plakao. Upitao sam ga zašto plače. Rekao mi je da plače jer je sam, nema s kim pričati, nema prijatelja ni svoje djece, nema pomoći ni od koga. Pa ja ću ti biti prijatelj, rekao sam, mogu ti nositi drva, vodu, mogu ti pomoći u kući, ja i mami pomažem. Pogladio me po kosi i rekao da će mu biti dovoljno ako ga dođem ponekad posjetiti i praviti mu društvo. To će biti tvoj dar ovom jadnom starcu.
Stari djed Tonin još je i danas živ. Svaki dan me s nestrpljenjem očekuje. A ja, jurim iz kuće svaki dan u isto vrijeme k njemu. Držim se obećanja. Sretan sam jer je i on sretan. Volim te, djede Tonine!
Mateo Lukšić
2.raz. – OŠ V.Nazora Potpićan – PŠ Pićan
Mentorica: Đurđica Matuhina
3. nagrada
I mali dar – prava stvar
Dijete koje nema
Tužno je znaj!
Podršku mu pruži
I dobar budi.
Ono što tebi je
Tek sitnica,
Njemu će značiti mnogo.
Zato požuri!
Svoje srce širom otvori
I ruke mu pruži.
Lijepa riječ, osmijeh
Ili sasvim mali dar
Bit će za njega
Prava stvar.
Barbara Vozila
2.raz. – OŠ „I.L.Ribar” Labin – PŠ Vozilići
Mentorica: Tamara Poldrugovac-Franković
VIŠI RAZREDI
1. nagrada (dijele je 2 rada)
I mali dar – prava stvar
Bogatima je samo ogroman dar
Prihvatljiva stvar.
Djetetu je čokolada na dar
Odlična stvar.
Bolesnome je samo zdravlje na dar
Jedina željena stvar.
Žednome je samo čaša vode
Najvrednija na svijetu stvar.
A onome koji ništa nema
Svi dobro znamo da je
I mali dar – prava stvar.
Marta Golja
6.raz. – OŠ V.Nazora Potpićan
Mentorica: Tihana Franković Načinović
Boje Crvenoga križa – bijela i crvena
Još jedna svađa. Izjurila sam iz kuće i udarila vratima tako da su se prozori zatresli. Roditelji su vikali za mnom. Nisam se zaustavljala, trčala sam koliko sam mogla. Bila sam bijesna. Svega mi je bilo dosta. Već godinu dana nije prošao ni jedan dan bez svađe, vike, plača, nekog navodnog mirenja, pa opet svađe.
U glavi mi je tutnjalo i odzvanjale su mamine riječi: „Ti si bila samo pogreška!””. Oči su mi bile zamagljene od suza. Ulične lampe osvjetljavale su ulicu. Zvijezda nije bilo, tamni oblaci prekrili su nebo. Pogledala sam oko sebe. Veća sam otišla daleko od svoje kuće, ulice, roditelja. Ono što bi trebalo predstavljati toplinu i radost, meni je predstavljalo hladnoću, gnjev i tugu.
U blizini je bio kolodvor i srećom, a možda i nesrećom, imala sam dovoljno novaca za kartu. Desetak minuta kasnije, bez velikog razmišljanja, sjela sam u vlak.
Probudila me sirena vlaka. Pogledala sam kroz prozor… Bilo je jutro, padala je gusta kiša. Vlak se još uvijek kretao.
Odjednom se začula gotovo nepodnošljiva buka, škripanje koje mi je paralo uši. Jedan grozan udarac, komadići stakla u mojoj kosi, krv na licu… Počela sam vrištati. Vlak je sletio s tračnica i našla sam se na podu. Oko mene kaos, sve sam vidjela kroz maglu, zvukovi su postali tek daleki šumovi… Mrak.
Ne znam koliko sam bila bez svijesti, nekoliko minuta ili nekoliko sati. Vidjela sam obrise ljudi koji su trčali kraj mene. Osjećala sam se grozno, i jedino što sam željela bilo je otići kući. Koliko god sam mrzila naše svađe, toliko sam voljela svoju obitelj. Nisam se mogla micati. Bolio me svaki djelić tijela. Pokušala sam okrenuti glavu prema glasovima koje sam čula… Nisam dobro vidjela ljude koji su mi pomagali, ali dobro sam vidjela boje – bijelu i crvenu…
Odvezli su me u bolnicu gdje su me čekali roditelji. Nismo trebali ništa govoriti. Plakali smo i ja i mama i tata.
Mjesec dana kasnije, odlučila sam se pridružiti Crvenom križu.
Nina Maria Laginja
8.raz. – OŠ „I.G.Kovačić” Čepić
Mentorica: Dijana Franković
3. nagrada
Mali dar – prava stvar
U krevetu ležim i grlo me žari,
Pomišljam usamljeno na tužne stvari.
U školi me nema već neko vrijeme,
Hoće li to itko primijetiti,
Hoće li me se sjetiti?
Sada mi ne treba nikakva skupa odjeća ni fina obuća,
Nikakav poseban dar.
Prijatelji da mi dođu u posjetu
Bila bi to prava stvar.
Jana Budimir
5.b – OŠ „I.L.Ribar” Labin
Mentorica: Jasmina Beloč
