Dnevnik kampa “Duga 2017″ - 4. dan

dscn2762

DAN 4 – Utorak, 04.07.2017.

Utorak. Na pola smo puta. Neki od nas i na pola snage. Ustati u sedam i POL pokazuje se sve težim zadatkom.

Prije doručka, uobičajena tjelovježba. Vodi je Morin, i zajedno „bubnjamo“ po čitavom tijelu.

Prvu pomoć danas vode Ana i Grga. Kampisti uče sanirati krvarenje iz nosa te velika krvarenja.

Radionice su nakon toga vrlo produktivne. Likovnjaci akrilnim bojama slikaju na daskama, ekolozi izrađuju zbirke morskih organizama, dok „šminkeri“ (tako inače zovemo naše volontere koji na našim vježbama i natjecanjima izrađuju ozljede) uče crtati opekline i ogrebotine.

Za to vrijeme, nekoliko se volonterki igra glinamolom i odolijeva upitima kampista da otkriju što izrađuju.

Uvježbava se i himna, pjevaju čak i cvrčci.

Uskoro, u goste nam dolaze labinski gradonačelnik Valter Glavičić, i njegova zamjenica Federika Mohorović Čekada. Brzina kojom se ustrojavaju naši kampisti da im otpjevaju Himnu humanosti za dobrodošlicu čini nas pomalo ljubomornima, a možda nas zapravo smatraju „ekipom“ pa na naše zahtjeve sporije reagiraju, ali izvana gledajući – ljubazna omladina.

S našim gostima se družimo i tijekom ručka (maneštra iz snova) uz ugodan razgovor i puno, ali baš puno smijeha, a na odlasku im poklanjamo likovni rad kampista.

Kratko odmaramo pa tema dana. Naši volonteri Sandra (DCK Istarske županije), Grga (GDCK Pula), Patricija (GDCK Pazin/DCK Istarske županije), te Barbara i Morin dijele svoje iskustvo volontiranja prilikom izbjegličke krize.

Odlazimo na more, uz voditeljice škole plivanja Ljiljanu i Doris. Tehnike prsno i kraul, odmaranje, skokovi u vodu. I predivno sunčano poslijepodne, napokon.

S plaže odlazimo nešto ranije jer imamo dogovorenu zumbu uz Tinu Gaspari. Tina je u zumbu zaljubila mnoge generacije naših kampista, a prvi susret novih generacija, tako i ove sada, uvijek započinje s nekolicinom dečkića koji odbijaju „plesati“. Ni ne reagiramo na njih, znamo da ih to uvjerenje napušta već nakon 5 minuta.

Sa zumbe se vraćamo večerati, i ostatak večeri provodimo uz društvene igre, ležerno druženje i čavrljanje.

Čak i nakon svih tih aktivnosti, od „bubnjanja“ do zumbe, naše je kampiste teško uvjeriti da odu u šatore jer je vrijeme gašenju svjetla. Mame i tate, spremite se na bar 12-satno spavanje vaše djece kad se u subotu vrate kućama!