Proglašeni laureati 10. literarnog natječaja na temu Crvenog križa

dscn1756-e28093-kopija

Već desetu godinu u Tjednu Crvenog križa proglašavamo pobjednike Literarnog natječaja na temu Crvenog križa, koji raspisujemo za učenike osnovnih škole Labinštine.

Učenici, podijeljeni u kategorije nižih i viših razreda, ove su godine imali predložene 3 teme: “Mogu li ti pomoći?”, “Ispod kože svi smo jednaki”, te “Prestanimo lajkati, učinimo nešto!”. U natječaj se uključilo 8 škola, a trud i vrijeme uložilo je 12 mentora.

Komisija u sastavu Suzana Mušković, Malvina Mileta i Sonja Brezac, između 32 rada pristiglih u kategoriji nižih, te 7 radova u kategoriji viših razreda, najboljima je proglasila sljedeće:

NIŽI RAZREDI

1. nagrada: “Spod koži si smo sejni”, autor: Morris Gržan, 4. razred OŠ “I.L.Ribar” - PŠ Vinež, mentorica: Ružica Vilić

2. nagrada: “Ispod kože svi smo jednaki”, autorica: Vikoria Višković, 4. razred OŠ “I.L.Ribar” - PŠ Vinež, mentorica: Ružica Vilić

2. nagrada: “Ispod kože svi smo jednaki”, autorica: Tonia Gudek, 4. razred OŠ “I.L.Ribar” - PŠ Vinež, mentorica: Ružica Vilić

3. nagrada: “Ispod kože svi smo jednaki”, autor: Damjan Ivančić, 3. razred OŠ V. Nazora Potpićan - PŠ Sv.Katarina, mentorica: Samanta Starčić Paliska

Pohvaljeni radovi - niži razredi:

  • “Ispod kože svi smo jednaki”, Dea Močinić, 2. r. OŠ V.Nazora Potpićan - PŠ Sv.Katarina, mentorica: Tatjana Baćac
  • “Mogu li ti pomoći?”, Maxim Vretenar, 4. r. OŠ V.Nazora Potpićan, mentorica: Maja Rajšić (produženi boravak)
  • “Usamljeni dječak”, Toni Smilović, 3. r. OŠ V.Nazora Potpićan - PŠ Tupljak, mentorica: Gordana Fable
  • “Moglu li ti pomoći”, Nerma Kovačević, 4. r. OŠ “I.L.Ribar” Labin, mentorica: Tamara Poldrugovac-Franković
  • “Ispod kože svi smo jednaki”, Gabriel Hekić, 3. r. OŠ V. Nazora Potpićan - PŠ Sv.Katarina, mentorica: Samanta Starčić Paliska
  • “Ispod kože svi smo jednaki”, Tina Ilić, 2. r. OŠ V.Nazora Potpićan - PŠ Sv.Katarina, mentorica: Tatjana Baćac

VIŠI RAZREDI

1. nagrada: “Prestanimo samo lajkati, učinimo nešto”, autorica: Marija Lalović, 8. razred OŠ I.Batelića Raša, mentorica: Hasnija Karlović

2. nagrada: “Mogu li ti pomoći?”, autor: Paolo Fonović, 7. razred OŠ V.Nazora Potpićan, mentorica: Tihana Franković Načinović

2. nagrada: “Mogu li ti pomoći?”, autorica: Hana Depikolozvane, 7. razred OŠ V.Nazora Potpićan, mentorica: Tihana Franković Načinović

3. nagrada: “Mogu li ti pomoći?”, autorica: Dora Močinić, 7. razred OŠ V.Nazora Potpićan, mentorica: Tihana Franković Načinović

Pohvaljeni radovi - viši razredi:
  • “Mogu li ti pomoći?”, Ani Švić, 8. r. OŠ V.Nazora Potpićan, mentorica: Tihana Franković Načinović
  • “Nemojmo samo lajkati, učinimo nešto”, Mihael Petrović, 6.b r. OŠ “I.L.Ribar” Labin, mentorica: Jangela Sušac-Budimir
  • “Mogu li ti pomoći?”, Roko Škropeta, 5. r. OŠ “I.G.Kovačić” Čepić, mentorica: Dijana Franković
Svečanost proglašenja pjesmom je obogatio zbor NEO.

Svim učenicima i mentorima čestitamo i zahvaljujemo na sudjelovanju!

U nastavku, donosimo nagrađene tekstove


1. nagrada/niži razredi

SPOD KOŽI SI SMO SEJNI

Bilo kokovi bili mi,

spod koži si smo sejni.

Ko si crn, ko si bel

bitno je da si šlovek.

Ko si krstijon,

ko si muslimon,

ko si pravoslavac

ili ke druge veri

bitno je da si šlovek.

Šlovek od krvi i mesa,

šlovek ka ima dušu,

šlovek ka je vajka pront za pomoć,

šlovek ka zno podelit svoj kruh

i mižol vodi.

Šlovek ka ne deli ljudi,

kemu su si sejni

bili crni ili beli.

To je provi šlovek!

Morris Gržan, 4. razred

OŠ „I.L.Ribar“ Labin – PŠ Vinež

mentorica: Ružica Vilić

2. nagrada/niži razredi

ISPOD KOŽE SVI SMO JEDNAKI

Ja sam djevojčica,

deset godina imam,

učenica,

smeđokosa i smeđih očiju,

kršćanka,

svijetlog lica.

Ti si djed,

sedamdeset godina imaš,

u penziji,

zelenih očiju i bez kose,

musliman,

tamnijeg lica.

On je dječak,

jedanaest godina ima,

pastir i učenik,

crnokos i tamnih očiju,

Afrikanac,

tamnog lica.

Izvana različiti

ispod kože – samo ljudi.

Ja sam čovjek, ti si čovjek,

on je čovjek.

Rastemo, dišemo, starimo

i umiremo.

Volimo, ljutimo se, plačemo i smijemo se.

Jer ispod kože svi smo jednaki.

Viktoria Višković, 4. razred

OŠ „I.L.Ribar“ Labin – PŠ Vinež

mentorica: Ružica Vilić

2. nagrada/niži razredi

ISPOD KOŽE SVI SMO JEDNAKI

Jednog dana rekla mi je mama

pogledaj ove zločeste ljude

oni druge oko sebe

zbog boje kože sude.

Još mi je rekla kćeri moja

nije bitna debljina, visina ni boja.

Nije bitno iz koje si zemlje

ni koje si vjere

nego samo da imaš dobre namjere!

Tonia Gudek, 4. razred

OŠ „I.L.Ribar“ Labin – PŠ Vinež

mentorica: Ružica Vilić

3. nagrada/niži razredi

ISPOD KOŽE SVI SMO JEDNAKI

Živom ona ovoj našoj planeti Zemlji koja je bogata morima, planinama i ravnicama.

Bogata je i ljudima koji su različite vjere i rase, ali su svi ljudi jednako vrijedni i važni. Ima puno izbjeglica koj ibježe iz svoje zemlje jer je tamo rat. Ima puno siromašnih i gladnih ljudi, ali oni nisu drugačiji od nas. Puno je ljudi koji su invalidi i treba im naša pomoć. Ako netko od naših prijatelja nije dovoljno spretan u nekoj igri nećemo ga odbaciti i ismijavati nego ćemo mu pomoći da nauči i možda postane najbolji.

Bilo bi lijepo da svatko dobije šansu koju zaslužuje jer svako biće ima pravo osjetiti ljubav.

Damjan Ivančić, 3. razred

OŠ V.Nazora Potpićan – PŠ Sv.Kataraina

mentori ca: Samanta Starčić Paliska

1. nagrada/viši razredi

PRESTANIMO SAMO LAJKATI, UČINIMO NEŠTO

Munjevitom brzinom jurila su vatrogasna vozila okolnim zavojima. Rijeka Raša izdigla se iz svog korita i poplavila rašku dolinu. Na licima starijih žena ocrtavala se tuga i zabrinutost. Njihovi sinovi pokušavali su spasiti bar nešto iz poplavljenih stanova. Djeca su plakala za potopljenim igračkama. U trenutku ljudi su ostali bez života koji su godinama gradili. Televizori su plivali u vodi, uređeni vrtovi postali su mulj i blato. Album sa slikama u izmučenim rukama jedina je sačuvana uspomena. Voda se povukla. Ostala je pustoš. Kako dalje? Što ćemo obući? Gdje ćemo spavati? Mnoga pitanja mučila su nesretne ljude.

Razmišljam… Kako pomoći tim ljudima? Zar samo lajkanjem možemo izraziti svoju javnu potporu i pokazati da mislimo na njih dok čitamo o njihovim patnjama. Tada misao zastane… Jesmo li dijeljenjem slike malene djevojčine na društvenim mrežama, koja je prelazeći Sredozemno more u pretrpanom gumenom čamcu izgubila majku, osigurali hranu i toplu odjeću? Ranjenicima u ratu zahvaćenim zemljama, nismo organizirali bolnice klikom na podignuti palac, Unesrećenima, koji su nakon potresa, ostali bez svojih domova nismo lajkom dali topli krevet. Građenjem digitalne slike o sebi i stvaranjem virtualnih prijatelja nismo prikupili dovoljno krvi za bolesne i nastradale u prometnim nesrećama.

Najbolje što čovjek u životu može napraviti su njegova mala, bezimena djela dobrote. Pokrenimo se! Učinimo nešto! Ruke, koje pomažu i čine dobro, moćne su ruke. Probudimo našu potopljenu savjest. Tiha i malena djela mogu vratiti osmjeh na lice dječaku stradalom u potresu, olakšati život usamljenoj starici. Udahnimo nadu bolesniku, pružimo ruku invalidu, toplu riječ i utjehu unesrećenima. Razvijajmo osjećaje humanosti, razumijevanja i pomaganja. Mijenjajmo ovaj svijet. Postanimo bolje osobe, darujmo svoje vrijeme, jer čovjek je onoliko sretan koliko usrećuje druge.

Marija Lalović, 8. razred

OŠ I.Batelića Raša

mentorica: Hasnija Karlović

2. nagrada/viši razredi

MOGU LI TI POMOĆI?

Jedne sam večeri šetala sa društvom. Lijepo smo se zabavljali. Odjednom sam čula lom stakla. Pogledala sam uokolo i vidjela kako se jedna starica muči nositi torbe, a jedna joj se boca mlijeka razbila o pod. Htjela sam joj pomoći, no društvo me odvuklo: „Ma daj, naići će netko tko će joj pomoći!“. „Pa hajde, možda i hoće“, pomislila sam.

Kada sam legla u krevet počela sam razmišljati o starici. Pomislila sam: „Što ako joj nitko nije pomogao, što ako su je svi ljudi zanemarili, što ako svi razmišljaju kao moji prijatelji? Zašto joj nisam pomogla? Zašto sam tako lako poslušala druge? Kamo je nestala ljudskost u meni?“

Nakon što sam se cijelu noć prevrtala u krevetu, ujutro sam utonula u san. Budilica me izluđivala zvonjavom, a meni nije bilo ni do čega. Probudila sam se s istim mislima s kojima sam i zaspala. Na brzinu sam se spremila i krenula u školu. Na putu prema školi opet sam ugledala onu istu staru gospođu koja je teglila torbe. Odlučila sam da ovoga puta neću prokockati priliku. Otrčala sam do gospođe i upitala je treba li joj pomoći. Njezine zahvalne oči dale su mi odgovor.

Kada smo došle ispred njezina stana, u znak zahvale pružila mi je novčanicu od 50 kn, ja sam je odbila primiti jer dobro se djelo ne naplaćuje. Nagrada je ionako ležala u mom srcu.

Hana Depikolozvane, 7. razred

OŠ V.Nazora Potpićan

mentorica: Tihana Franković Načinović

2. nagrada/viši razredi

MOGU LI TI POMOĆI?

Kada se izgubim,

padnem negdje,

valjam se u blatu.

Ne pitaj možeš li pomoći.

Pruži mi ruku i pomogni!

Kada ti je dosadno

i ne znaš što bi sa sobom,

okreni se i vidjet ćeš

da uvijek netko treba pomoć.

Ne pitaj možeš li pomoći.

Pruži ruku i pomogni!

Netko te treba.

Ne pitaj ništa.

Pomogni.

Paolo Fonović, 7. razred

OŠ V.Nazora Potpićan

mentorica: Tihana Franković Načinović

3. nagrada/viši razredi

MOGU LI TI POMOĆI?

Znam da ti je teško

zato ću ti pomoći,

društvo ti praviti,

zajedno s tobom kroz život putovati.

Sa mnom tužan

više nećeš biti.

Ja ću ti nadu vratiti,

osmjeh na lice ti spustiti

i njime te ukrasiti.

Mogu li i tebi pomoći?

Ruku ti dati,

na noge te dići,

s krive staze te odvesti,

pravi ti put pokazati.

Dora Močinić, 7. razred

OŠ V.Nazora Potpićan

mentorica: Tihana Franković Načinović