DAN 2 – Nedjelja, 02.07.2017.
Kakva nam je bila prva noć u kampu? Khm… molimo drugo pitanje.
Uglavnom, kampiste nije trebalo buditi. Svi su na nogama prije 7,30, kada je buđenje predviđeno. Nimalo pospani, odlaze na jutarnju higijenu, a potom se okupljaju i za tjelovježbu.
Jedva se čeka doručak, a potom i polazak na plažu Presečina, gdje nam Danijel Pizentić iz Društva športova na moru Koromačno danas objašnjava pravila ronjenja na dah. Malo kasnimo s polaskom jer dežurni šator mora oprati šalice od doručka, to je inače jedan od zadataka dežurnog šatora.
Ubacujemo polić vode i jabuku u ruksak, i 10 minuta kasnije svi smo na toj predivnoj plaži s kristalno bistrim morem. Sjedimo u hladovini i slušamo našeg zanimljivog gosta, i saznajemo među ostalim da je rekord ronjenja u dubinu na dah čak 214 metara, dok je dah pod vodom najdulje zadržan nevjerojatnih 11,28 minuta!
Danijel nam objašnjava kako zaroniti, kako i kada izjednačiti tlak, koju opremu za što koristiti i kako biti siguran pri ronjenju, a onda nas, povezane u parove, vodi da i sami zaronimo.
Na plaži ostajemo još više od sat vremena, tamo smo imali i užinu (paštetu i sirni namaz), uživamo u bistrom moru, skačemo i ronimo.
Kad smo se vratili u kamp, odmor nam je prije ručka taman dobro došao, ali smo ga većim dijelom ipak preskočili. To je zato jer smo dobili i zadatak za zabavnu večer – predstaviti svoj šator, grupno, na način da osmislimo neki skeč, ili song, ili što god nam padne na pamet.
Zvono! Znak za ručak! I danas ga dovozi Lari, volonter koji je i sam bio kampist pred 15-ak godina. Danas s guštima jedemo piletinu s pireom i salatu, i pijemo cedevitu.
Tema dana danas je bila humanost i solidarnost, o čemu nam je uz prezentaciju govorila Barbara. Učili smo o tom najvažnijem načelu Crvenog križa, a putem primjera humanitarnih akcija koje su se provodile na Labinštini i u Hrvatskoj.
Vrijeme teme dana brzo je prošlo, a još brže vrijeme za školu plivanja došlo. Sa školom plivanja, došli su pak i oblaci. U daljini se čula grmljavina, more se malo uzburkalo, al su nas naši voditelji uvjerili da kod nas kiša – neće padati. Rekli su to iz iskustva. A tako je i bilo. Ne znamo jesu li pogodili jer su iskusni ili jer su jednostavno imali sreće.
Slobodno vrijeme na plaži danas ćemo definitivno zapamtiti po susretu s najboljim hrvatskim golmanom Andrejom Prskalom. Molimo ga za fotografiju što on rado i sa smiješkom prihvaća, a nekima dijeli i autogram.
S plaže se ipak vraćamo ranije, u želji da dovršimo pripremu za večernji program, a i uvod u radionice. Ove godine možemo birati između likovne (vodi je Maja a pomaže joj Marina), radionice realističnog prikaza ozljeda (vodi je Barbara), te ekološke radionice „Crveno+zeleno+plavo“ (vodi je Iva). Sve su radionice pune i prvi koraci učinjeni su sa velikim interesom i zadovoljstvom.
Prije večere, a danas jedemo hot-dog, slijedi ocjenjivanje šatora. Jučer su to radili Morin i Grga, a danas su im se pridružili i predstavnici šatora. Ocjenjuju se urednost, ponašanje, sigurnost i opći dojam. Rasprava oko nekih stavki bila je burna, a dodijelio se i prvi žuti karton.
Nego, ono što smo svi čekali. Zabavna večer. Ukratko, uistinu puno smijeha: naši su kampisti uglavnom pripremili humoristične skečeve, ali s primjetnom dozom duha današnjeg vremena na koje smo, priznajmo (i na žalost), svi postali imuni. Duha površnih vrijednosti i trendova oblikovanih medijima i društvenim mrežama.
