Da na panou nemamo tablicu s ocjenama šatora i program kampa na kojima pišu dani i datumi, čisto sumnjamo da bi itko od nas znao koji je dan!
A danas je dan za – more!
Većina kampista ustala je, za ne povjerovati, prije 07,30, kada je inače vrijeme za buđenje. Dežurni šator broj 5 očistio je stolove za doručak isto tako, pola sata prije doručka! Namazi svih vrsta i pahuljice prošlost su u trenu, i svi na sebi već imaju kupaće kostime, namazani su kremama za sunčanje, kape su im većini na glavama, u ruksaku ručnik, maska, bočica vode i kruška.
Idemo na plažu Presečina, koja se nalazi 15-ak minuta hoda od Tunarice prema Koromačnu. Tamo nas čekaju članovi Društva športova na moru „Koromačno“: Vinicio Cavenagu (barba Besni) na barci, i Marko i Ivan na kajaku. Sinoć je barba Besni kampistima objasnio osnove ronjenja na dah, a danas će isto to iskušati uz podvodnu fotografiju. Dok 4 po 4 kampista odlazi barkom na obližnju lokaciju fotografiranja, ostatak kampista uživa u kristalno bistroj vodi. Igra se picigin, skače se sa stijena, roni se, odmara u hladu i sunča na suncu. Užinu (sirni namaz i/ili paštetu) s guštom se jede na ovom apetizirajućem morskom zraku. Grupica kampista kopa rupu u pijesku i šljunku i radi bazen, a potom i kanal do mora. Dio ekipe po stijenama lovi rakove (neko smo se vrijeme družili s Grickom i Robijem, velikim i malim račićem). Atmosfera je ugodna, ležerna, i pravo ljetna.
U kamp se vraćamo oko 13 sati, vidno crveniji kremama i hladovini usprkos. Za ručak, danas su pizze. Naš Mateo rekao bi „Festival pizza Tunarica“!
Po programu, danas nema teme dana kako bismo se odmorili za drugu rundu mora. Maja provodi anketu među kampistima: istraživanje je pokazalo da se 48,5% kampista zaljubilo u našem kampu! Naravno, o imenima se i ne govori.
U 15,30 odlazimo na plažu u Tunarici na školu plivanja, i uobičajeno slobodno vrijeme na moru. Tu smo do 19 sati. Prije polaska na plažu, dobili smo večerašnji zadatak: svaki šator mora napraviti točku na zadanu temu. Kako se večer približava, tako su i kampisti sve uzbuđeniji i zabrinutiji – hoće li to znati, kako da to naprave, hoće li im se tko smijati? Poanta je, govore voditelji, da se svi skupa zabavimo, što većina ipak shvaća i opušta se u svojoj kreativnosti.
Zabavna večer počela je kasnije, upravo radi dotjerivanja posljednjih detalja: voditeljice su tražile glazbene podloge, pomagale u izradi kostima, a i pozornica je izgledala odlično: imali smo pravi light show!
Show je otvorio šator broj 7, kojima je zadatak bio otplesati balet Labuđe jezero. Dečki su bili izvrsni, svi smo se tako zabavljali i smijali, a aplauz je bio ogroman. Slijedili su i ostali: AC/DC bend na koncertu s pjesmom Thunderstruck (šator broj 1), igrokaz na reklamu po izboru (šator broj 8, a odabrana je reklama za jednu mobilnu mrežu), scena iz turske sapunice (šator broj 3), imitiranje voditelja u kampu (šator broj 4, a moramo reć da su bile vrlo uviđavne i blage), operno pjevanje pjesme po izboru (sjajna 4 tenora iz šatora broj 2), Severina s plesačicama pjevala je Uno momento (dečki iz šatora broj 5, isto uz gromoglasan smijeh), i na kraju 2 Cellos na koncertu u Areni (briljantna ekipa iz šatora broj 6, na metlama kao violončelima i odličnom mimikom). Zadovoljni i do suza nasmijani, kampisti su potom još nekoliko puta otplesali zumbu te jenki, i nisu se ni okrenuli, a došlo je vrijeme za počinak.
Dan peti također se uvukao u vreću za spavanje, ugasio ručnu lampu, i rekao laku noć!
