Naše drugo jutro u kampu. Noć je bila vjetrovita podjednako jako koliko su i kampisti bili umorni od prethodne noći, tako da se spavanje produljilo za 15-20 minuta.
Nekolicina volontera ranoranioca, uz šalicu kave promatrala je taj tihi i spori izlazak iz šatora. Ali, kao što to i biva s djecom – tiho i sporo može biti samo zakratko!
Tjelovježbu su jutros vodili Stella i Nicolas. Razgibani i budni, kampisti su doručkovali i odmah krenuli na radionicu prve pomoći. Bilo je prekrasno promatrati naše volonterske timove koji su istodobno djecu podučavali zbrinjavanju velikog krvarenja i opeklina, a naše prijatelje Belgijance drugom dijelu njihovog programa prve pomoći. Mota se, reanimira se, cvrči na stablima pjevaju i na hrvatskom i na engleskom jeziku. Jutro klizi, a mi nastavljamo svoj rad u kreativnim radionicama. Dok likovnjaci izrađuju vaze i mobile, ekipa iz „Zabavno al’ oprezno“ uči fotografiju. Današnju radionicu drži naša stara kampistica Aleksandra Đorđić, vlasnica studija Indigo Blu Weddings. U teorijskom dijelu, koji je uvijek značajan za što kvalitetniju provedbu praktičnog dijela, kampisti su učili o vrstama fotografija, kadru, ekspoziciji, pogreškama pri fotografiranju i sl.
Slobodno vrijeme prije ručka naši su kampisti proveli različito: dio njih pjevao je Himnu humanosti, dio je čitao stripove, dio igrao karte, itd. Mi to nazivamo tihim radom: vrijeme teče polako, svatko radi ono što želi, i svi uživamo.
A uživali smo i za ručkom: maneštra s kobasicom. Slušamo komentare za stolom – nikad bolja! Bolja i od one u školi! Bolja i od one doma! Drago nam je da su naši kampisti dobrog apetita. A još je više drago našem volonterskom timu koji nam kuha ručak u Labinu: Nevenka je glavna kuharica, pomažu joj Lucija, Nela, Marija, Ljiljana i Olgica, za logistiku su zadužene Nadia i Slavica, dok su kao šoferi angažirani Franjo, Bruno i Ive.
Današnja tema dana bila je jako interesantna. Iva i Dean s kampistima su podijelili svoju volontersku priču: Dean je i sam pred skoro 20 godina bio kampist u kampu „Duga“, dugogodišnji je volonter i najviše se raduje volontiranju u radu s mladima i predavanjima prve pomoći. Iva je također majstorica za rad s mladima, ali ima i volontersko iskustvo u udruzi koja pomaže glavatim želvama: dvije je godine svoje ljetne praznike (jer inače radi u školi) provela u Grčkoj radeći s kornjačama. Oboje su govorili što ih je motiviralo i što ih i dalje motivira za volontere, a kampisti su promišljali o tome koje osobine treba imati jedan volonter, te kada oni to mogu postati.
Već smo na popodnevu. Idemo na more. Škole plivanja za velike i male, picigin, „Zabavno al’ oprezno“… Već znate kako naše vrijeme na moru izgleda. Ali ne znate da smo danas imali i „ranjenike“ na plaži – Barbara je na nekolicini kampista nacrtala realistične ozljede, pa je svim posjetiteljima na plaži priređena prava predstava.
Na moru ostajemo dugo, do 19 sati, i uistinu nam je lijepo, ostali bismo još, ali smo gladni i jedva čekamo zabavnu večer.
Za večeru je bila kajgana, a pojeli smo i napolitanke koje je donio jedan tata. Nakon večere, našim je kampom zaorio zvuk meha i harmonike. Došli su nam gosti iz KUD-a „Ivan Fonović Zlatela“, i članovi njihove plesne sekcije Saša (voditelj), Tamara (inače naša volonterka), Ana (i ona je naša volonterka), Beatrisa, Mario, Dino, Dalen (svirač) i Marijana (večeras je fotografirala, a i ona nam je volotnerka). Pridružili su nam se i Belgijanci iz Alfa Albone, pa smo na livadi pred šatorima imali pravu plesnu školu: učili smo Kršonski balon, Sette passi i Jenki. Plesali smo u parovima, bilo je puno smijeha, al smo sve uspješno savladali. Primijetili smo da show gledaju i naši susjedi iz Češke, al’ i to da su Belgijanci jako dobro naučili brojati do 6: tako se naime broji ritam balona.
Brzinski odlazimo na pranje zubi, pa u šatore. 23 sata došla su nikad prije!
