Želite li znati kakva je noć u kampu? Noć je tiha i mirna. Šuma spava. Mjesečina i zvjezdano nebo obasjavaju šumu. Prekrasna slika.
Ujutro se budimo oko 7.45, a mogli bismo spavati dulje, ali puno zanimljivih aktivnosti je predviđeno, puno zanimljivih susreta, gostiju koji će doći u naš kamp i upoznati nas s njihovim svijetom. Danas je to svijet gluhih i gluhonijemih osoba. Dolaze nam gosti iz Udruge gluhih i nagluhih osoba Istarske županije. Upoznajemo se s znakovnim jezikom kojim se gluhe i gluhonijeme osobe sporazumijevaju. Najprije nam pokazuju abecedu, a nakon toga riječi. Želimo otpjevati himnu kampa korištenjem znakovnog jezika. Potrudit ćemo se naučiti ju. Pozdrave i četiri zlatne riječi odmah smo naučili. Osim što su nam pokazali znakovni jezik, razgovarali smo o položaju gluhih i gluhonijemih osoba u društvu te o tome kako su djeca s oštećenjima prihvaćena u školi. Također, kampisti su upozoreni da uslijed neopreznosti poput bacanja petardi i drugih eksplozivnih sredstava može doći do oštećenja sluha.
Svaki dan saznajemo nešto novo ili potvrđujemo znanja koja već imamo i to je jedna od ljepota ovog kampa.
Izražavamo svoje osjećaje i doživljaje kroz kreativnu radionicu koju vode Marijana Smolić i sestre Marina i Maja Rajšić. More i ribe su tema prvih likovnih radova.
Pet obroka dnevno, mali je broj kampista koji ne vole neko kuhano jelo, voće, sirni namaz ili nešto drugo. Njima se može ponuditi neku zamjenu. Tijekom dana pijemo vodu i cedevitu, a za užinu i večeru dobijemo ledeni čaj, pašaretu i sl. Istarska maneštra i kobasica je danas za ručak. Nismo primjetili da je ostalo puno maneštre u tanjurima. Pohvale kuharicama i veliko hvala.
Iza ručka obično imamo odmor, no danas kampisti imaju kreativnu radionicu. S nestrpljenjem očekujemo odlazak na more jer iako je nama malo lakše ovdje nego u gradu, ipak moramo priznati da je vruće. Zbog visokih temperatura odlučili smo ostati na plaži dulje od predviđenog. Na tuširanje idemo u grupama, odnosno šator po šator da u sanitarnom čvoru ne stvaramo gužvu. Nismo sami u kampu. Ovu konstataciju moramo imati stalno u vidu, a posebno navečer jer mi smo jedna velika, velika obitelj, a sve velike obitelji koje vole pjesmu, plesati i pjevati, čuju se. Nas se također čuje, ali nakon 23.00 sati moramo utihnuti.
Večer ispunjavamo starim, dobrim ”stvarima”, glazbom 60.-ih, 70.-ih, 80.-ih i plesom ( i nekim novim, dobrim ”stvarima” )
