2. DAN
Prva je noć iza nas. Prisjećamo je se uz prvu jutarnju kavu kroz šalu, jer tijekom noći čuli su se razni zvukovi. Nekim zvukovima nismo mogli naći pripadajućeg vlasnika. Ovo se odnosi na sve zvukove koji nas okružuju u ovom trenutku. Naši kampisti nisu svi spavali tijekom cijele noći. Bilo je buđenja u tri ujutro i međusobnih razgovora. Oni čvrstog sna to nisu čuli.
Buđenje je predviđeno u 7.30, ali naši su se kampisti probudili prije. Ako smo mislili da će rano ustajanje biti problem, nismo bili u pravu. Ovo vrijedi samo za prospavanu prvu noć.
Doručkom započinjemo dan kako bismo imali snage za sve aktivnosti koje nas očekuju. Tople napitke za doručak ne mijenjamo: čaj i kakao. Priprema nam ih naša volonterka Đurđa Prskalo iz Koromačna. Na kruh stavljamo po želji margarin, marmeladu ili eurokrem osim u dane doručka s žitaricama.
U devet sati stiže nam naša volonterka Đurđica Martinčić koja zajedno sa Sandrom Stipanov vodi temu dana: Prihvaćanje razlika i rješavanje sukoba. Dobili su zadatak da kroz zajednički rad u timovima osmisle aktivnosti koje mogu provesti tijekom boravka u kampu. Najviše su izrazili želju za sportskim aktivnostima, društvenim igrama, igrama u vodi i sl. I naravno, svi žele spavati. Predlažu spavanje do devet sati.
Od 10.00 do 11.00 svi kampisti slušaju radionicu prve pomoći. Za nju su zaduženi Barbara, Dean i Tamara. Od 11.00 do 13.00 vrijeme je za radionice. U kamp nam stižu Sabrina i Ilona koje nisu spavale u kampu. Voditeljice su glazbeno-scenske i kreativne radionice. Maja i Marina, dvije sestre, naše mlade volonterke kojima je ovo prvi put u kampu, vode kreativnu radionicu. Dvije Sandre vode novinarsku radionicu. Kampisti su odabrali radionicu u kojoj će biti. Kreće rad! Ovo su kampisti za svaku pohvalu! Kamp je čist i uredan, omote od sladoleda ne bacaju na tlo. Odnose se pristojno jedan prema drugome, nema sukoba ni ružnih riječi. Danas su naši kampisti, ukoliko to još nisu znali, imali prilike vidjeti kako se skače na laštik i vrti hula – hop. Veselo nam je u kampu. Pitanje: ” Kad će ručak? ”, danas se češće čuje. Dokaz su tome prazni lonci koje je naš današnji vozač Ive Belavić vratio u Labin. Punjene paprike, polpete i pire bili su izvrsni! Danas su kuhali Nevenka Kulji, naša glavna kuharica i Robi Cavenago.
Odmor traje do 15.30, odnosno to je vrijeme polaska na plažu a kampisti s ručnikom oko vrata šeću kampom od 15.00, spremni su od 14.45. Nadam se da vam uspijevam opisati bar djelomično kako provodimo ove dane. Na moru je, kažu mi, prava ”uživancija”. Skokove u more vježbaju s molića, školu plivanja s već spomenutim volonterkama, profesoricama tjelesne kulture, obavljaju uz obalu, s plaže. Nakon vođenih aktivnosti slijedi druženje, plivanje i sunčanje koje si kampisti sami organiziraju, pozorno praćeni volonterima. Svaki volonter skrbi o djeci koja se nalaze u njegovom šatoru. Doduše, pomažemo si međusobno, zamolimo drugog volontera da preuzme čuvanje ukoliko je to potrebno, tako funkcioniramo.
Dežurni šator odlazi po užinu. Danas je to rolada (kupljena) i voćni jogurt. Pogađajte samo jednom ostane li užine? Najsretniji smo kad se sve pojede a za sada svjedočimo tome.
Svi bi u isto vrijeme išli na tuširanje a to je neizvedivo. Nismo sami u kampu. ” Idemo li sad? Možemo li ići sad? Oni su već išli! ” – rečenice su koje čujemo kampom. Kod tuševa ih čuvaju volonteri kako ne bi bilo međusobnog prskanja koje bi zahvatilo i goste kampa.
Današnjoj večeri veselili su se svi a već s udaljenosti vidjeli su set za njenu pripremu: hot – dog s kečapom ili majonezom, a kečap je bio traženiji.
Večerašnje druženje užurbano se priprema, ideje vrve, probe sa svih strana, kreativnost, kostimografija, koreografija, na sve se misli. I znate kako se obično kaže: kad se toliko truda uloži, uspjeh, zadovoljstvo i dobar rezultat ne može izostati.
Šatori, njih osam, svaki za sebe su se predstavili pjesmom, plesom i glumom uz pjesmu ”Happy”. Smijeha nije nedostajalo.
U dobrom raspoloženju otišli smo na pripremu za počinak. Večeras su brzo zaspali! Laku noć!
