Kako opisati atmosferu zadnjeg dana kampa? I kako to zapisati, budući je naša novinarka kampa i osoba zadužena za pisanje “Dnevnika kampa” Sandra Brubnjak morala otići prethodnu večer?
Jutro kao jutro, doručak kao doručak, a i prijepodnevno plivanje kao prijepodnevno plivanje. A u zraku neka tuga, usprkos veselim povicima i smijehu. Prije ručka kampisti ispunjavaju anketu – ocjenjuju što im je bilo najljepše, čega se ne žele sjećati, ocjenjuju hranu, smještaj, aktivnosti, voditelje i sl. Nakon ankete, slijedi dodjela diploma i zahvalnica. Što se škole plivanja tiče, pobjednici u plivanju bili su: u kraulu Vanna Dragičević i Filip Brenković, u prsnom Stella Garger i Luka Belušić, u leđnom Vanna Dragičević i Anteo Šumberac. Za najbolje izveden skok na glavu diplome su dobili Maria Carmen Belušić Gonzalez i Paolo Višković, a za najoriginalniji skok Antonio Smolica. Dodijeljene su i nagrade za najbolju podvodnu fotografiju, a dobitnice su bile Stella Garger (1.mjesto), Ambra Licul (2.mjesto) i Antonia Turković (3.mjesto), koje su za poklon dobile knjige DŠM Koromačno. Najuredniji šator bio je šator broj 1, čiji su članovi bili Leo Dragovina, Luka Belušić, Martin Šverko, Filip Brenković i Kristofer Škabić. Za naj-haiku kampa proglašen je Goran Šime Stipanov, a za pozitivce kampa Salvatore Ciurca i Josip Gračanin.
Po završetku ručka, nije slijedila uobičajena siesta već – pospremanje. Pakiranje stvari, čišćenje šatora i okoliša te raspremanje strunjača na kojima se spavalo. I već tu negdje, krenuli su stizati roditelji. Mnoga su se lica naoblačila, baš kao i nebo, koje je sačekalo da se većina kampista raziđe i da krenu prve kapi kiše. Pjesnici bi vjerojatno rekli da se i nebo rastužilo, što i nije čudno – svi su kampisti komentirali kako im je trajalo prekratno, kako su sklopili divna prijateljstva, i kako ovaj kamp neće zaboraviti NIKAD! Usprkos skakavcima, leptirima, komarcima i nedostatku mobitela i Facebook-a 🙂
Epilog
U kampu su ostali volonteri. Čudna tišina. Kiša nam nije dala da srušimo šatore, pa smo pričekali da se razvedri i da ih doslovno preselimo na sunce, na sušenje. Jedan po jedan, i njih smo do večeri spremili, dok su počeli stizati naši volonteri koji su nam pomagali u logistici – šoferi i kuharice. Uz roštilj i prezentaciju slika, dijelili smo utiske iz protekloga tjedna, i zadovoljni, ali i poprilično umorni razišli se oko 23,00 sata. Raspremanje se nastavilo i sljedećeg dana, do kasnog popodneva, nakon čega smo pohrlili ususret vikendu, pranju robe, spavanju i zasluženom odmoru. Hvala svima na sudjelovanje na 19. ljetnom kampu prijateljstva “Duga”, i do sljedeće godine!
