< ![endif]–>
Dok autor Dnevnika kampa piše ovaj tekst već smo peti dan u kampu. U protekla dva dana bilo je uistinu predivnih događanja, prelijepim trenutcima ispunjeni sati u kampu da smo svi htjeli biti dio njih, a pisati se tada ne može. No, ako ste ikad imali neki svoj dnevnik, niste svaki dan zapisali nešto u njemu, već samo u one dane kad vam se nešto posebno dogodilo. Rano je još za reviziju i pregled dana u kampu, ali treći i četvrti dan kampa bili su doista posebni. Mislim da će kampisti ponijeti sa sobom prelijepe uspomene. Jedan od zadataka ovog kampa je naučiti kampiste, ukoliko to već ne znaju, prihvaćati različitosti, a u tome su nam pomogle Stella i Đurđica. Obaviti takvu radionicu je za njih dvije poput plivanja ribe u moru. Namjerno sam učinila ovu usporedbu jer smo na moru, u šumi, vjetar olakšava vrućinu, smiruje nas pjev ptica i cvrčaka, a upravo u ovom trenutku skočio mi je skakavac na nogu. Ovim opisom htjeli smo vam malo dočarati atmosferu u kampu. Osim što je atmosfera radna prepustimo se ponekad njegovim prirodnim ljepotama. Kampisti svakodnevno marljivo uče o prvoj pomoći. Ove godine ekipa volontera pojačana je novim mladim snagama, a to su Iva Rukavina i Tamara Fable. Iva je i prethodnih godina bila naš stalni „vanjski“ suradnik, no ove godine kao veliki zaljubljenik u prirodu odlučila je provesti nekoliko dana s nama u kampu. Uz Ivu i onaj tko ne voli prirodu, zavoljet će je. Mala digresija, počeli smo govoriti o učenju prve pomoći. Iva je održala nekoliko predavanja na tu temu. Pored nje, Tamara Fable i Dean Nestorović također su volonteri koji s djecom rade na tu temu.
Dolazak gostiju! Ovakvim gostima se uvijek veselimo. To su gosti koji uvijek donesu nešto slatko, neki kolač. Majstorica svih majstora, kuharica svih kuhara – to je naša Malvina Mileta! Primjećujete li?! Svestrani su ti naši volonteri, bave se mnogim stvarima. Malvina je danas došla k nama u pratnji Nikole Šumberca kako bi nas upoznali sa svojom poezijom. Nikoli smo dali prednost, on je prvi put s nama u kampu, a Malvina je i ove godine motivirala djecu na pisanje haiku poezije. Članovi novinarske radionice napisali su nekoliko haiku pjesmica. Navečer tijekom predstavljanja šatora imali smo ih prilike čuti. Danas je u kamp stigla Reanna koja pomaže Iloni u glazbeno – scenskoj radionici. Čini mi se da su ovaj put odabrale pravu stvar, prikladnu glazbenu pozadinu, prikladne pokrete, sukladne životu u šumi.Glazbena pozadina asocira na puhanje u rog ili indijansku glazbu. Kao rekvizite koriste štapove izrađene od grana. Vraćamo se osnovnim stvarima, kako je na početku izgledao čovjekov život. Teško je sve opisati i predočiti vam slike događanja u kampu.
Posebno druženje danas u kampu, uz roštilj za ručak! Tko ga ne voli!? Naši vrijedni volonteri koji nam svaki dan donose ručak iz Labina, danas su bili naši kuhari, glavni na roštilju: Bruno Škopac i Ive Belavić.
Danas smo svi s nestrpljenjem očekivali rezanje Malvininog slatkog kruha u obliku vijenca. Tome je prethodila zajednička fotografija svih učesnika kampa. Slatki kruh bio je naša današnja užina oko 18 sati. No, to ne znači da nećemo večerati u 20,30. Predvečer, učesnici kampa pripremaju predstavljanje svojih šatora. U tome posebno uživaju, a i svi mi koji smo imali prigodu pogledati ih iskreno smo se nasmijali. Prije prezentacije poslušali smo uratke novinarske ekipe koju vodi naša volonterka Sandra Stipanov. Možda smo našim susjedima malo i preglasni, onima koji bi htjeli zaspati u 22 sata. No, poštujemo pravila kampa i svijetlo gasimo u 23 sata.
