PRVI DAN
Stigli smo! Na početku smo još jednog kampa „ Duga „, 16-og po redu. Jedina koja je sudjelovala u svim kampovima je naša Nadia, a potom slijede Sandra i Silvana. Uzbuđenje je veliko i za njih, a naravno i za nove kampere. Osvrćemo se, pogledavamo se, da vidimo s kim ćemo živjeti u kampu u sljedećih tjedan dana. Roditelji pokušavaju sakriti uzbuđenje prisutno zbog kratkog rastanka od svoje dječice, ali znaju da su im djeca u dobrim rukama pa nasmijani odlaze. Novina ove godine u kampu, nema više velikih šatora u kojima spavamo u grupi od najmanje desetak osoba, sada se nalazimo u manjim šatorima u kojima spavaju najviše tri kampera. Kamperi su se s lakoćom odlučili kako će se raspodijeliti jer dobra organizacija je pola posla. Da su organizacija i planovi vrlo važni učimo svaki dan jer moramo poštivati dnevni raspored.
Ručak! Oh, kako se ovdje brzo ogladni! Na svježem zraku s guštom se jede, tako da su svi kamperi pojeli sve što je bilo na tanjuru i kako se ono kaže: „ ne treba ih ni prati „. Slijedi kupanje u poslijepodnevnim satima kako je i predviđeno, a u tome nam je pomogao učitelj tjelesne kulture, Vedran Biočić. Na kupanju svi uživamo, a nešto se mora i potrošiti jer tko ne voli ići u shopping?! Mala, ali paprena trgovinica stoji u samom mjestašcu, u sredini, ne može se je zaobići. Svi putevi vode u nju. Dogovorili smo se da u trgovinu odlazimo poslije kupanja. Pohrlili smo na sladoled…
Tuširanje i priprema za večeru i ocjenjivanje šatora. Mama, da me vidiš kako čistim sve u 16!
Večernje druženje proteklo je u upoznavanju, tj. u igrama upoznavanja koje uspješno vodi naša već priznata i poznata labinska voditeljica Morin. I na kraju, malo uzbuđenje pred odlazak na spavanje, prvo spavanje u kampu. Uzbuđenje je prisutno i zbog moguće kiše, svi pogledi usmjereni su prema nebu. No, naše iskustvo nam govori da u Tunarici kiša nikada nije padala onako kako u Labinu pa mirne duše idemo spavati. Iskustvo je i u ovom slučaju nešto značilo. Umor je prevagnuo, u 23.30 kamp je utihnuo.
