ČETVRTI DAN
Zar je već četvrti dan? Kako ovdje dani prolaze?! Bila mi je ovo najhladnija noć. Da sam imala dekicu, ne bi škodilo. Od ostalih kampista ( prethodni dani opisani uporabom pogrešne riječi: „ kamper „ ) nitko se ne žali na hladnu noć, izgleda da je to izolirani slučaj osjećaja hladnoće. Nebo najavljuje dobro vrijeme, ovaj put nema pogreške. Danas su nam u posjetu došle djevojke iz „ Zelene Istre „ koje su s nama bile do ručka. Jedan dio predavanja održan je u kampu, a drugi na licu mjesta, a gdje drugo nego na moru? Djevojke kažu da su uglavnom svi pokazali zanimanje za istraživanje morske obale, netko više, netko manje. Antoniu se ova tema najviše svidjela. Radionica danas nije bilo, a sudionici radionice prve pomoći već danima pitaju kada će raditi na lutki. Radionice se održavaju i u pauzama: pleše se, pjeva, naši novinari vrijedno rade i opisuju svaki korak u kampu te svima postavljaju pitanja. Reanna, Ilona i Selina vode plesnu grupu, vrijedno uvježbavaju svoju točku. Ta točka me podsjeća na navijačice u američkim filmovima. Danas je stigla i Sanja koja će nas naučiti plesati balun, starinski ples iz ovog kraja. Raznolikost i šarolikost – geslo je našeg kampa. A kako i ne bi bilo, kada se u našem kampu učimo toleranciji i prihvaćanju raznolikosti. Na moru i u šumi se lako ogladni i evo recepta za djecu koja nemaju apetita.
Ljudi moji, maneštra za ručak! Maneštra s trukinjico ( srce mi govori da tako napišem ), istarski specijalitet koji u vrijednim rukama naših kuharica to zaista i postane. Ručak nam donosi Vittorio Vlačić te mu se svi skupa radujemo. Gospođa Prskalo iz Koromačna priprema nam jutarnji kakao i čaj i hvala i njoj na tome.
Finalmente malo toplije vrijeme, slobodno recimo, vraćaju nam se sparni dani. S užitkom idemo na plažu, a danas nam se vraća i Vedran koji prethodni dan nije bio s nama.
Današnja gošća i specijalna volonterka kampa ( nek’ se ne uvrijede ostali ) jeste Sanja Faraguna, naša volonterka koja je s volonterom Knežević Aleksandrom provela pet tjedana na Haitiju. On se još uvijek tamo nalazi. Došla je u pomoć radionici prve pomoći kako bi pripremila realistične ozljede. A stvarno su bile realistične, izgledale su prave, pravcate, da nam se krv sledi u žilama pri pogledu na njih.
Posebne večeri kojih se svi uvijek rado sjećamo i prepričavamo ih iz kampa u kamp jesu večeri s našim specijalnim gostom, dr. Milevoj Morenom, specijalistom ginekologije i opstetricije. Prije večeri postavljena je kutija u koju kampisti ubacuju svoja znatiželjna i intrigantna pitanja. Bude tu smiješnih pitanja, pomalo neugodnih pitanja a i onih medicinski dobro postavljenih pitanja. Naš dragi doktor odgovara u skladu s postavljenim pitanjima.
Slijedi hvale vrijedno predavanje koje smo svi promatrali s dubokim poštovanjem. Naša Sanja Faraguna opisala nam je svoj nezaboravni boravak na Haitiju, gledali smo slike a ona ih je popratila komentarima. Tužna dječja lica rastužila su nas. Divili smo se Sanjinoj i Aleksandrovoj hrabrosti. Nema u kampu dosade. Djeca tu riječ uopće ne izgovaraju, a inače im se često nalazi u vokabularu. Vrijeme brzo prolazi. Sanjino predavanje završilo je u 22.45 pa smo se uputili na pranje zubi i umivanje pred odlazak na spavanje. Laka i mirna nam bila i ova noć!
