„Probudila sam se prije 5. Od uzbuđenja. Kao da sam i ja sudionik Kampa prijateljstva „Duga 2016“. U mislima to jesam. Veselim se vašem iskustvu. Novom iskustvu, jer ga novi kampisti takvim učine. A i oni stari koji možda misle da sve znaju i da im je sve već poznato. Da, a nisu ni svjesni da su se i oni promijenili. P.S. Nije ovo uvod za Dnevnik kampa. Ovo su razmišljanja vaše vjerne kampistice. Veliki pozdrav svima!“
U biti je naš prvi dan kampa počeo baš tom porukom. Autorica: naša draga Sandra B. Čitaju je ujutro volonteri okupljeni u kampu, uoči dolaska djece.
O, da, novo iskustvo! Novi kampisti!
Malo po malo, okuplja se sve više roditelja i djece, hrpa s prtljagom odloženom na šatorska krila raste, žamor je sve glasniji, uzbuđenje sve veće.
Već u podne, svi smo na broju! Slijedi odabir šatora, priprema strunjača i smještaj. 8 šatora = 8 privremenih domova za narednih 8 dana!
Prije ručka, okupljamo se u hladovini. Voditeljica kampa (i glazbene radionice), Morin, upoznaje nas s velikim dijelom volontera i djelatnika: tu su za sada Barbara, Iva, Dean i Grga (voditelji radionice prve pomoći), Ljiljana (voditeljica škole plivanja), Maja (voditeljica likovne radionice), Marina i Silvana (voditeljice kuhinje i logistike), Irvin (dežurni na tuševima). Objašnjava nam odmah i pravila i program. Ah ta pravila, zar i na odmoru moraju postojati? Naravno da moraju! Ovaj kamp naime postoji već 22 godine, gotovo duplo od dobi nas kampista, a bez pravila (i poštivanja pravila!), to sigurno ne bi bilo moguće.
Između stabala crnike, odjednom vidimo kombi Crvenog križa. Volonter Franjo dovozi nam ručak – paštu bolonjez i salatu. U tren oka, kampisti staju u red i čekaju volonterke da im podijele hranu. Za kuhinjski dio unutar kampa zadužene su naime Marina i Silvana, obje s ogromnim kamperskim i volonterskim iskustvom, a ovdje će brinuti da imamo dovoljno hrane i vode, u čemu će im pomagati i dežurni šator. Danas je to šator broj 1 (Robertino, Ivan, Alek, Marko i Tristan).
Ručak je bio fantastičan, i puno je kampista tražilo repete! Mada, bilo je i nekoliko onih koji su od uzbuđenja (ali – priznajmo – i prvog iskustva odvojenosti od roditelja) malo manje jeli.
Na more odlazimo u 15,30, ali prije toga svakog ćemo dana slušati jednu temu. Prvi dan kampa, to su „Opasnosti i kodovi sigurnosti na vodi“. Tu smo radionicu svi imali još u 3. razredu, ali Morin nas je podsjetila na što sve moramo paziti kako bi nam i ovo kampiranje, i inače uživancija u moru bila sigurna.
Suce prži, cvrčci su glasniji i od nas, i stvarno je pravo vrijeme za more! Profesorice Ljiljana i Doris vode nas na molić i testiraju naše znanje. Škola poboljšanja plivačkih tehnika, iako su mnogi od nas sportaši, uopće nije jednostavna, to je pravi trening!
Ali, za picigin na plaži nakon toga – ma nismo umorni ni malo! Na moru smo gotovo do 19 sati, tu smo pojeli i svoju užinu. Inače, naše instruktorice plivanja danas su započele i sa školom plivanja za djecu goste kampa, što je novitet u ovogodišnjoj „Dugi“.
Vrijeme leti, leti, al tako je to u prirodi. Nakon tuširanja, sređujemo šatore. Grga, Sanja i Morin uz predstavnike šatora pregledavali šatore i sobice, ocjenjujući urednost i sigurnost, ponašanje i opći dojam. Pala je samo jedna četvorka, nisu baš bili strogi, al kažu da je to zato jer nam je prvi dan.
Nakon večere, okupljamo se uz volonterke Sandru S. i Đurđicu, s kojima igramo igre upoznavanja. Bilo je tu puno aplauza, pokušavamo upamtiti imena, a u timovima raspravljali smo i o pravilima ponašanja, očekivanjima i željama. Završavamo s igrom „Zec u kupusu“ – koliko smijeha – imali smo situaciju da se jedan zec pretvorio u kupus!
Nešto nakon 22 sata odlazimo na pranje zubi, i pripremamo se za spavanje. Još bi mi igrali nogomet i badmington, taman smo krenuli s natjecanjima prije zabavne večeri, neki utakmice još nisu odigrane, ali… pravila su pravila.
Neki glasnije neki tiše, još smo malo pričali po šatorima. Svjetla su već bila ugašena (gasimo ih u 23 sata). Oko pola noći, volonteri pjevaju „Happy birthday“ našoj Barbari! Uskoro, i oni odlaze svatko u svoj šator. Neki glasnije, neki tiše.
Prvom, vrlo ugodnom danu, rekli smo „Laku noć!“.
P.S.
Neki od naših kampista sa svojima su poželjeli podijelit dojmove nakon prvog dana kampa.
Odlično se zabavljamo! Pozdravljamo vas! (Zara U.)
LIjepo nam je u kampu. Pozdravljamo vas. (Marko B.)
Super nam je! Pozdrav svima! (Anja F., Stella M., Emily B. i Nina B.)
Laku noć i čujemo se sutra! (Goran Šime S.)
Super nam je ovdje! (Niko F.)
Sve je u redu! (Maja Š.)
Jako te volim i fališ mi mama! Jako mi je lijepo u kampu! (Nicolas P.M.)
Čestitajte ciji i susjedu rođendan! Volim vas! (Rikardo P.)
Tu mi je super, i ovdje ćemo se jako puno zabavljati. Ne trebate se brinuti puno! (Leon S.)
Ovdje je ekipa super, odlično se provodim, i možeš doć sutra (Lukas H.J.)
Pozdravljam moje roditelje! (Alek M.)
