Svi bismo spavali koju minutu dulje, ali neke aktivnosti u tom slučaju ne bismo uspjeli realizirati. Naši kampisti tijekom jutra kažu da im se spava, ali ne odlučuju se za spavanje u vremenu predviđenom za odmor što je razumljivo jer bi tada preostalo manje vremena za druženje. Nakon obilnog doručka kreće tema dana. Živost je stalno prisutna što se iz ovih rečenica možda ne da naslutiti. Dežurni šator trči po vodu, briše stolove, vode za piće i održavanje kuhinje mora biti dovoljno. Ove godine kuhinja nam besprijekorno izgleda zahvaljujući našoj volonterki Marini Poldrugo, s kojom sam bila u kampu Duga – Arcobaleno 1997. godine. Svaki kampist ima svoju šalicu koju održava čistom a imamo i plastične čaše koje nam trebaju za doručak.
Današnja tema dana koja počinje oko 9.00 sati posvećena je Crvenom križu, njegovom nastajanju, ulozi i važnosti koju ima. Kroz to upoznavanje odnosno potvrdu onoga što već mnogi kampisti znaju, vode nas Morin i Elza Power Point prezentacijom jer slike govore tisuću riječi.
Pružanje prve pomoći na simpatičan način vode naši volonteri a primjećujem da je svima zanimljiva. U svim radionicama prisutna je velika doza komunikacije, kampisti su vrlo aktivni, rado odgovaraju na postavljena pitanja te iznose svoja iskustva.
Nakon toga, likovna, glazbena i novinarska radionica raspršile su se kampom svaka na svoj način. Pjesma i zvuk gitare šire se kampom, najbrojniji su članovi likovne radionice a mali novinari kampa Duga 2014. u potrazi su za informacijama. Kad se radi, vrijeme brzo protječe i kao da ga nema dovoljno. Vrijeme je za međuobrok a to je svaki dan voće što još nije spomenuto.
Blitvu s krumpirom i šnicle u umaku danas nam iz Labina donosi Bruno Škopac. Ne prestajemo hvaliti kuharice. Jelo je svima izvrsno, traže se repete.
Vrijeme iza ručka ispunjeno je sviranjem gitare. Danas su stigli harmonika i bubnjevi pa ćemo imati prilike i njih čuti. A usput je svaki šator napravio svoj „selfie” (zapravo smo ih fotografirali da izgleda kao „selfie”, prizajemo).
Spremni smo za more, školu plivanja i picigin, u kojem rado sudjeluju i voditeljice. Na moru, ekipa iz šatora broj 1 našoj volonterki Marini Rajšić poklanja buket poljskog cvijeća, jer joj čestitaju upis na Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci, za što je saznala baš danas.
Najava lošeg vremena zabrinjava nas. Neki volonteri ostaju u kampu radi pripreme terena za kišu oko šatora a neki odlaze na more. Po povratku s mora i kampisti se žele okušati u pripremi terena oko šatora. Dečki i djevojčice, oko svog šatora marljivo kopaju kanale. Sve je užurbano, pomalo smo i uznemireni jer ne znamo što nam noć donosi. Volonteri spremaju sendviče, to isto radili su za užinu koja se nosi na plažu kad smo imali ABC sir na kruhu. Iza večere za desert imamo kolače koje su donijeli roditelji jednog ovogodišnjeg sudionika kampa Duga.
Večer provodimo u ugodnom druženju, razgovoru i pjesmi a ima li ljepše stvari od toga?
Spremamo se za odlazak u vreće za spavanje. Noć nam donosi kišu.
