Četvrti dan u našem kampu. Sunčano jutro kao stvoreno za kreativan rad u radionicama; iz glazbene dopiru do nas veseli dječji glasovi i zvuci instrumenata, u likovno-kreativnoj nastaju maštovite papirnate japanke, eko radionica izrađuje herbarij, a u radionici prve pomoći i danas učimo spašavati živote. Sve se odvija po već ustaljenom rasporedu. Kako dan odmiče, uzbuđenje u kampu raste jer je za danas kao gost u našem kampu najavljen bubnjar nama vrlo dragog benda, Dubioze kolektiv.
I tako nam je, nakon odrađenih aktivnosti na moru, u kamp stigao Senad Šuta. Otpjevali smo s njim Himnu generacije, himnu našeg prošlogodišnjeg kampa, a onda ga počeli bombardirati raznoraznim pitanjima. Simpatični Mostarac, već četiri godine Puležan, sa širokom je osmjehom na licu podijelio s nama mnoge detalje iz svog života. Razgovarali smo s njim o danima koje je proveo u školi, o početcima u glazbi i glazbenoj karijeri, a najviše o svirci i ekipi iz Dubioze kolektiva. Čitavo je to vrijeme oko njega i nas trčkarala njegova preslatka kćerkica Zara. Nakon razgovora uslijedio je foto session, što u grupi. što pojedinačno, a bilo je, naravno, i nezaobilaznih selfija. Druženje smo završili uz pijat maneštre, jelo za koje smo saznali da Senad jako voli.
Za kraj dana predavanje o mladima u Crvenom križu održala je Rea Žigant.
Prije spavanja još smo jednom provjerili vremensku prognozu. Malo smo zabrinuti zbog najavljenog grmljavinskog nevremena, ali što je za nas koja kap kiše?
Laku noć, pišemo si!
