Dnevnik kampa “Duga 2017″ - 5. dan

20170705_190819

DAN 5 – Srijeda, 05.07.2017.

Nitko od nas baš i nema pojma koji je dan. Jedan kampist komentira: Zamislite, nije šta tek, nego šta već!? Drugi konstatira da bi volio ostati još bar 5 dana. Često slušamo takve komentare. Ali isto tako, posve nam je normalno da većina djece doživi „krizu“. Pretežno nenaspavani svojom voljom  (mogu leći već u cca 22 sata, svjetla se gase u 23 sata, buđenje je u 7,30, posve dovoljno, zar ne?), uvijek u velikom društvu i nekakvoj akciji i ipak na 8 dana odvojeni od svojih roditelja, naši kampisti katkad imaju potrebu za nekim odraslim u 4 oka, za tihim radom, a za svojima doma pogotovo (pa ih zovu da nemaju jako važnu stvar – štipaljke, recimo). Desi se pokoja suza, boli me trbuh, malo me boli glava, razmirica i sl. No i to prolazi.

Petog dana kampa radionice su u punom jeku. Grga, Dean i Ana podučavaju kampiste prvoj pomoći pri gušenju i opeklinama. U kreativnim radionicama Barbara s njima radi realistični prikaz stranog tijela u ruci i amputaciju prsta, Iva se bavi pročišćavanjem voda, a Maja nastavlja sa slikanjem na daskama.

Ručak? Punjene paprike, pire i zelena salata.

Tema dana? Danas je preskačemo, imamo zadatak pripremati program.

Odlazak na plažu danas je bio sadržajan. Ne samo da kampisti pohađaju školu plivanja, ne samo da igraju picigin i uživaju u slobodnom vremenu, nego se opet nalaze s Tinom Gaspari i zumbaju na plaži!

Nakon večere (hot-dog), predviđena je zabavna večer. Zadatak koji su naši kampisti dobili i poprilično predano radili na tome bio je da po šatorima pripreme zadane imitacije. Pisali su se tekstovi, pripremala kostimografija i glazbene podloge, šminka… Mnogo je uzbuđenja, i njihov odgovor na zvono, što je znak za okupljanje, dobro kasni.

No, umjesto zabavne večeri, slijedom nekih događaja, voditelji priređuju – večer za promišljanje.

Govori se o međusobnim odnosima, pažnji jednih prema drugima, poštovanju, riječi „ne“ ili  „nemoj“, odgovornosti unutar grupe. Sandra im to govori s pedagoškog aspekta, dok im Morin govori s aspekta voditelja kampa „Duga“ i osobe odgovorne za sve njih. Program koji su čitav dan pripremali odgođen je za sutra.

Po gašenju svjetla, konstatiramo da je i takva večer potrebna. Nije nam drago, ali neće nam biti žao ako je to ulog za njihov kvalitetniji rast.

Negdje u neko doba noći, prije odlaska odraslih na spavanje, voditelji sjeckaju ostatke hrenovki i hrane 2 mačke i 3 mačića koji su nam dolutali u kamp. Lijepo je zaspati s dobrim djelom.