Dnevnik kampa – 4. dan

Četvrti dan u kampu! Četvrti dan! Kad prije?!

Tko se naspavao – naspavao se, kampisti su zube oprali, i rade tjelovježbu koju danas vode Gea i Piero. Doručak, i odmah slijedi radionica prve pomoći. Zapravo nekima i ne odmah, jer dežurni šator svakog jutra ima za zadatak oprati šalice od doručka. Danas predavački duo za prvu pomoć čine volonteri Grga i Dean. Posvuda zavoji i trokutne marame, na trenutke kampisti više sliče mumijama, ali zapravo im dobro ide i zadovoljni smo. U 11 sati došao je koordinator spasilačke službe u Istarskoj županiji, Sebastijan Labinjan. On danas našim (kažemo našim jer smo se jedni drugima već udomaćili) Belgijancima drži spasilački dio predavanja, u kojem im otkriva i neke spasilačke trikove.

Vruće je, svi tražimo hladovinu, a ove je godine u našem kampu ima uistinu mnogo: prekrasna crnika ima nikad tako bujne krošnje zbog kišnog proljeća. Čekamo ručak. Danas su to pileći batci i riža. Kratka siesta, pa tema dana: humanost i solidarnost. Barbara je na primjeru požara na Vinežu pokazala što znači solidarizirati se i biti human. Zapravo, jedni bez drugih ljudi ne mogu, trebamo jedni druge i lijepo je da jedni na druge možemo računati. Igramo i igru „Putovnica za budućnost“, u kojoj uočavamo kako je lako postati sebičan, i kako je ružno osjećati se zanemaren ili manje vrijednim.

Na moru je lijepo. Dobar dio kampista uživa u školi poboljšanja plivačkih tehnika, nekima se to ni ne da, ali tko god ima želje i uloži malo truda, napredak se vidi.

A Malci na školi plivanja za neplivače danas su uspješno preplivali svojih prvih pola metra!

U poslijepodnevnom dijelu „Zabavno al’ oprezno“, kampisti su danas s vlastitim fotoaparatima imali prilike u praksi okušati se u sportskoj, dokumentarnoj i pejzažnoj fotografiji. Aleksandra je konstatirala da su uhvaćeni uistinu lijepi kadrovi, i vrlo smo znatiželjni kako će te fotografije ispasti!

Tuširamo se, večeramo, i jedva čekamo zabavnu večer: večeras odlazimo u kamp Alfa Albone plesati zumbu s Tinom Gaspari. Voditelji uživaju u činjenici da se ono „a ne znam ja to“ ili „a ne bih ja to“ vrlo brzo otapa, kad je atmosfera odlična.

Dogovorili smo se čak da jednu koreografiju, u kojoj dečki zumbaju protiv cura (ili obratno), izvedemo i na našoj završnoj večeri.

A za današnju večer, čujemo da bi mogla kiša. Vraćamo se u naš kamp, mičemo sa žice ručnike i kupaće kostime, voditelji prekrivaju kuhinjski dio, i idemo spavati.

Nevjerojatno, ali večeras su svi zaspali prije ponoći. Možda ih je uspavao zvuk grmljavine u daljini, i topot onih par kapi kiše koja je pala, a možda i nečujna uspavanka zvijezda koje su se na nebu uskoro raskošno prikazale, nagovještavajući još jedan sunčan dan pred nama.