Kamp DUGA – 2.dan

< ![endif]–>

Jutro je. Buđenje. Razgovaramo o protekloj noći. Neki učesnici kampa nisu se baš naspavali, no to je sastavni dio ovog kampa. Naše su dnevne aktivnosti pomno isplanirane, a za danas je plan bio sljedeći: od 9 do 10 sati došla nam je u goste Jelena koja nam je govorila o Crvenom križu, Iva nam je održala jednu prekrasnu radionicu o Prvoj pomoći uz neizostavni filmić. Sva su djeca dobro reagirala i općenito sviđa im se rad u radionicama. Nerijetko uspijevaju pratiti rad bez upadanja u riječ, ali nismo u razredu pa se tome pristupa na drukčiji način. Danas su počele radom novinarska, likovna i glazbeno – scenska radionica. Svi kampisti odabrali su gdje će biti, a ukoliko to žele mogu proći kroz sve radionice. Novinari su odlučili svaku večer predstaviti njihov rad i moramo ih zaista pohvaliti jer je njihova prezentacija nalikovala maloj priredbi. Rezultati likovne radionice ne mogu se baš odmah vidjeti jer je za sušenje njihovih uratka potrebno određeno vrijeme. Znatiželjni smo što oni zapravo rade jer mi vidimo samo balone oblijepljene novinskim papirom. Likovnu radionicu vodi naša Elza Damijanić, profesorica likovne kulture koja radi u Crvenom križu u Pazinu. Sjećate li se 80-ih godina, Band Aida i pjesme „We are the world“? Danas nema Sabrine Stemberga Vidak pa je u glazbenoj radionici zamjenjuje naša svestrana Morin. Ona je s članovima radionice odlučila otpjevati ovu pjesmu na hrvatskom jeziku. Tijekom radionica dobivamo voće kako bismo izdržali do ručka, a o apetitu ne treba ni govoriti. Fantastični obroci stižu nam svaki dan iz Labina. Naše vrijedne volonterke pripremaju ručak u Osnovnoj školi Matije Vlačića. Danas smo za ručak imali blitvu s krumpirom i meso, sve pripremljeno kao da su radile naše none. Djeca uglavnom dobro jedu, a jeli bi i bolje da nema obližnje trgovine u kojoj se mogu kupiti sve namirnice po vrlo povoljnim cijenama kao npr. mali čips po 14 kuna.

Nakon ručka uvijek odlazimo na more. Danas su nam se pojavili i oblaci, čuli smo da je u središnjoj Istri bilo kiše, no mi smo ostali pošteđeni. Predviđeno vrijeme za boravak na moru je od 16 do 18 sati. No, već godinama ponavlja se isti scenarij: nestrpljivi su prilikom odlaska na more, a isto vrijedi i za povratak u kamp. Na tuširanje ih prate dvoje volontera u cilju sprječavanja ometanja ostalih gostiju kampa, a i prevencije eventualnih nezgoda. Da, sve su ovo iskrene riječi. Naime, u posljednjih nekoliko godina imale smo određene zamjerke na ponašanje naših kampista. Nadamo se da ih ove godine neće biti.

Večer je protekla u „Igrama bez granica“, svi su istinski uživali u njima. Za kraj svaki šator dobio je zadatak osmisliti jedan scenski prikaz. Bilo je tu baleta, opere, repera, imitacije voditelja kampa i neizostavnih turskih sapunica uz koje smo se najviše nasmijali. Uz smijeh i upute voditelja kampistima da budu čim tiši na putu do kupatila i povratku u šator, krenuli smo na pripremu za spavanje. Svijetlo smo ugasili u 23 sata, a kad smo zaspali…?