PETI DAN
Jutros su nas dežurni voditelji pustili da duže spavamo. Spavali smo do osam sati tako da smo se naspavali i odmorili. Puno je gostiju danas došlo u kamp: došli su nam odrasli iz Centra za inkluziju i djelatnici Državne uprave za zaštitu i spašavanje sa svojim psima. Oni su po prvi puta bili u kampu lanjske godine i svim učesnicima kampa se to uvijek sviđa. Vjerojatno se najviše divimo psima i njihovoj poslušnosti priželjkujući da su nam i djeca takva. Imali smo i druge posjete tijekom kojih smo malo razmišljali o uporabi riječi: „ kamper „ ili „ kampista „? Prava poslastica za jezične gurmane! Ispričavamo se svim profesorima hrvatskog jezika na eventualnim gramatičkim pogreškama.
Što da kažemo o vremenu? Oni malo stariji sjetit će se akcije: „ Ništa nas ne smije iznenaditi! „ E pa ni nas ništa ne iznenadi pa ni ovo kišno vrijeme. Nađemo si mi sto drugih zanimacija. Ujutro je još bilo vedro a onda su se nad naš kamp nadvili sivi oblaci koji su najavljivali kišu. Bio je to naš prvi dan bez kupanja. Kišica je počela padati baš prije ručka na koji smo redovito išli u 13.30 pa smo morali pričekati otprilike pola sata što je još više pojačalo naš osjećaj gladi. Pašta s mljevenim mesom, tko je ne voli? Danas smo je zbog kiše i čekanja svu pojeli, ali rekli smo da to i nije neki izuzetak. Kišno vrijeme očito malo utječe i na inspiraciju za pisanje pa opis ovog petog dana neće biti u onom duhu koji se vjerujem osjetio prethodnih dana. Nakon ručka ostavili smo djecu u velikom šatoru gdje su imali organiziranu zabavu. Malo su se zabavljali sami, to im jako dobro ide, a malo smo i mi voditelji u tome pripomogli. Imali smo i posjetu gospodina Cavenaga koji nam je govorio o pravilima ronjenja. Naša Sanja je kampiste naučila prvim koracima baluna, a svi ćemo se složiti da je jedno popodne premalo vremena da se balun nauči u potpunosti plesati. No, vrijedilo je pokušati!
Meni je osobno danas vrijeme malo sporije prolazilo, ali ne vjerujem da su se i djeca tako osjećala. Za večeru smo imali panin sa salamom i jogobellu, a zajednička večer protekla je u pjevanju, u karaokama. Pjesma je dio kampa. Imamo i ove godine pjesmu kampa koju vrijedno uvježbavamo. Tekst pjesme izmislimo sami a pjevamo je na već poznatu melodiju neke druge pjesme. U tome nam pomaže, a tko drugi nego naša volonterka Sabrina. Pred spavanje, pogledi u nebo, nadamo se da tijekom noći neće više padati. Sutra je novi dan!
