Kamp “Duga 2010” – treći dan

TREĆI DAN

Buđenje s vjetrom. Bura naša svakidašnja! Prestala je u 10.00 sati. Nebo je predivno… bez i jednog oblačka. Dobar uvod u naš treći dan u kampu. Najave vremena su takve da ćemo nebo plave boje gledati i sljedećih dana. A i to je jedan od uvjeta dobrog kampiranja. Nakon obilnog doručka imamo snage za razgovor o našim odgovornostima i pravima. Namjerno stavljena prava na drugo mjesto. Radionicu nam je održala naša volonterka Sandra Stipanov, bivša učesnica kampa, a nadamo se i buduća. Kamperi su kao i sve ove dane dobro reagirali i sudjelovali u radu. Slijede kao i svaki dan radionice. Treći je dan u kampu i primjećuje se posebno zbližavanje djece. Organiziraju si igre, igraju se šah, badmington, karte i monopoli,  a počela se rađati i neka simpatija što ponekad može unijeti i nemira u mirne kamperske dane. Ručak! Za gurmane, najomiljeniji dio dana, a i za one koji to nisu jer naše kuharice kuhaju najbolje na svijetu. Ne ljutite se mame, rečenica je posuđena od one poznate izreke: „ moja mama najbolje kuha „. Pozdrav kuharicama i cijeloj ekipi, šaljemo vam puno poljubaca i jedan veliki zagrljaj od svih nas!  I da ne zaboravim! U kampu se oko obroka, osim dežurnih voditelja tog dana, brine naša voditeljica Silvana. Brine da nam kuhinja, alias šator u kojem držimo frižider, rešo, pribor za jelo i tanjure bude uredan. Danas smo imali i prve posjete kamperima. Neki su došli autom a neki i motorima. Posebno iznenađenje za sve nas bio je dolazak nekadašnjih kampera, tadašnjih osnovnoškolaca. Bili su to prvi kamperi, učesnici našeg prvog kampa održanog u Tunarici 1997. godine. Che emozione! ( „ Koje uzbuđenje! „ ) Užitak je vidjeti nekadašnje kampere, Matić Maura, Martinčić Ivana i ostale. Ove godine osobina kampa je ta što su nekadašnji kamperi sada mladi voditelji kampa. To su: Dean Nestorović, Selina Sciucca i Ilona Burić. Ponudili smo ih čarobnim napitkom, ovih dana to je naš najdraži napitak jer nam nedostaje sna pa nas održava budnima. Ustajanje je, kao što već znate, u 7.30, a nama spavalicama to baš i nije dovoljno obzirom na vrijeme odlaska na spavanje. No, u dobrom društvu sve ljepše i lakše prolazi. Oh, kako je sve promjenjivo! Najava lijepog vremena koje je ujutro najavljivalo nebo bez oblaka nije se ispunila. Smanjenje bure? To su bili samo pusti snovi. Bura je naš pratitelj ovih dana. Vrijeme kupanja ispunili smo druženjem i odmorom, a nije ni to toliko loše. Negdje oko 17 sati ipak smo odlučili ići na more malo se okupati jer temperatura mora je ugodna. Na moru je uvijek lijepo. Puhalo je, ali opuštanje kraj mora nemjerljivo je. Svi provodimo vrijeme u ugodnom druženju. Na plažu nosimo užinu, danas su to kroasani. Uz more apetita nikad ne nedostaje. Tuširanje je također užitak kratkotrajnog rezultata. Život u šumi ne pruža veliku čistoću, ali na to smo navikli.

Panin s pršutom za večeru. Tko ne voli pršut? Svi ga volimo, a najbolji je nonetov pršut. Sada ga ni, a u zamjenu bit će dobar i ovaj. Vrlo zanimljiva zajednička večer, koja nas je podsjetila na  nekadašnje ” Igre bez igranica „ , jednim dijelom, a u drugom dijelu večeri potvrdio se kao izvrstan scenarist mali, veliki Mario, mladić s velikom voljom. Tko misli da je nevažna, griješi. Po uzoru na podizanje zastave na početku nekih manifestacija, podigli smo je i mi, a sve popraćeno malim show programom.

23.00 sata – vrijeme za počinak i ponovno punjenje baterija. Inače, mobitele imaju samo voditelji, tako da se samo njihove baterije pune.